Od Biskaja do beskraja – Etapa 1.

20180118_171052

Supertramp Supertransfers vol 1. by Karlo Pokrajčić

 

7.1.2018.

 

Burek od sira. Iako je to jako krivo rečeno, ipak je to jako dobar početak dana. Skupili smo se u žutom službenom kombiju Tri Strijele nas četvorica i krenuli na put koji će u najboljem slučaju trajati barem 3 tjedna. Dado, Mudri, Trevor i ja. Zima još nije zapravo došla u Zagreb, ali mi smo opremljeni za polarne uvjete, pošto je na našem prvom odredištu, u La Rochelleu na atlantskoj obali Francuske već prilično hladno. Vozimo se lagano do Bosiljeva gdje nas preuzima Jerko iz Angeline sa velikim kombijem i prekrcavamo se iz Žučka u velikog modernog brata sa dvoja klizna vrata i ogromnim gepekom.

 

Put smo prespavali i prehibernirali na sendvičima i vodi. Taman smo izbjegli gužvu ekipe koja ide na skijanje za jedan dan. Još pokoji zakašnjeli Hrvat na cesti sa skijama na krovu se može vidjeti. Zapaljeni šleper kod Torina nas je na kratko probudio.

 

slika 1 shuttle

 

Pratimo prognozu svakih 15-20 min, u nadi da će nam se Bogovi smilovati i podariti nam prozorčić od dva do tri dana povoljne prognoze da svladamo prvu i dosta tešku etapu, Biskajski zaljev. U neko gluho doba pred jutro smo došli pred marinu u La Rochelleu i svi instantno zaspali u fetus položajima na svojim mjestima u kombiju. Budi nas simpatični Joachim, koji je predstavnik Catane, tvornice koja proizvodi kutijice koje mi volimo prevoziti. S njim u cik zore odlazimo do doka na kojem je naš dobro nam poznati Bali 4.0, kutijica koja nas je već sigurno prevezla preko skoro pola svijeta ranije ove godine. Radimo check-in broda, Joachim nam pokazuje brod od poda do stropa. Nešto i mi njemu pokazujemo, pošto poznamo brod kao svoj džep. Ostatak dana, a i nekoliko sljedećih, provodimo u nabavci opreme koja nam nedostaje, hrane i sl., u šetnji prekrasnim gradićem La Rochelle, koji nas se baš dojmio. La Rochelle ima veliko povijesno značenje za regiju. Slogan grada je «Belle et rebelle». Uglavnom krvi do koljena, pretežito iz vjerskih razloga, poznata osovina protestanti-katolici.

 

Slika 2 la rochelle

 

Bauljamo i klošarimo se dva dana po La Rochelleu. Vrijeme je hladno, zimsko i promjenjivo. Ni par pljuskova koji bi po temperaturi mogli biti snijeg nas nisu spriječile da popijemo par pivi na glavnom trgu. Par večeri za redom.

 

Slika 3 nas 4

 

Napokon je pao dogovor da je srijeda na četvrtak, tj. Četvrtak ujutro idealan trenutak za krenuti preko Biskaja. U srijedu smo kalibrirali autopilot i napravili zadnje pripreme za polazak ujutro i krenuli na zadnji san na mirnom brodu. U rano jutro kakvo iznenađenje. Desni motor neće upaliti. Odlična vijest i odličan znak, a još nismo ni krenuli. Joachim nam šalje Volvo mehaničara koji na sreću dolazi u roku sat vremena, mijenja kompletnu elektroniku motora i sve radi ko urica. Isplovljavamo po lijepom vremenu Biskaju na bojište.

 

slika 2 mudri jarbol

 

Sljedeća tri dana su oni najgori dani na početku svake plovidbe oceanom. Želudac u grlu. Sve se ljulja. Svi smo u hibernaciji. Tijelo se bori protiv nevidljivog neprijatelja. S vremena na vrijeme se čuje povraćanje s krme broda. Idemo ravno u 4-5 metarski oceanski val sa zapada. A po prognozi je ovo bonaca. Ne onakva kakvu mi poznajemo. J Hranu ne konzumiramo. Vodu slabo, ali tjeramo se. Već drugi dan počinje puhati nešto sa juga. Mi dižemo jedra i jedrimo dobrih 24h u komadu po tom jugu. Val je još uvijek sa zapada tako da iako jedrimo valjanje ne prestaje. Neugoda od orce po oceanskim valovima je još uvijek tu. I ostaje. Treći dan je Dado napravio kajganu od 6 jaja za nas 4 i to nam je bilo dovoljno za cijeli dan. Uzbuđenje dana je ulov na panulu, koji nije bio što smo očekivali. Ulovili smo galeba koji je uspio zgrabiti našu varalicu, ali na sreću kanđama, pa smo ga bez većih problema uspjeli otkačiti i pustiti na slobodu. Navečer kratimo jedra na drugi krat i lagano motoriramo i jedrimo kroz noć.

 

Slika 4 galeb

 

14.1.2018.

 

Već smo sinoć vidjeli svjetla A Corune u daljini, ali ipak su bila daleko. Jutros je obala Španjolske vrlo blizu i vrlo smo blizu da možemo reći da smo prošli Biskajski zaljev. Valovi su malo pitomiji, naši organizmi su se malo navikli na ljuljanje. Istina je negdje u sredini. Odlučili smo ne stati u A Corunu, pošto zovu nekakav vjetar sa sjevera, pa ga planiramo iskoristiti da se spustimo u Vigo. Lijep dan nas je izmamio van i puno vremena provodimo na palubi i na flybridgeu uz vjetar u kosi. A i potrebno nam je luftanje nakon 3 dana ležanja.

 

Odlučili smo istražit Cabo de Finisterre, rt za kojeg se dugo mislilo da je najzapadnija točka Europe i kako i samo ime kaže, kraj zemlje. Ulazimo u uvalu i u mali ribarski porat. Na karti je tamo i benzinska pumpa, ali rad nedjeljom na moru i Španjolska ne idu u istoj rečenici. Malo smo pronjuškali po uvalici, na sidru i bez valova pretočili gorivo iz kanistera koje smo imali te nastavili put za Vigo. Dupini nas posjećuju i igraju se oko broda i ostaju i po 15ak minuta.

 

slika finistere

 

Danas se svi vidno bolje osjećaju, peče se osam jaja, režu se salame i sirevi, otvaraju crvena francuska vina…itd. Popodne smo i sekstant izvadili i napravili prve korake astro navigacije. Zaista male korake. Pličine na atlantskoj obali Španjolske prekrasno lome ogromne atlantske valove koji se razbijaju o stijene i rade pjenu vidljivu nekoliko milja. Isprobavamo razne mamce i varalice na panuli, pošto nam još ništa nije ni približno zagrizlo na našu varku. Večer donosi življe raspoloženje, Vigo je blizu, opće stanje organizma je puno bolje. S tim sigurno ima veze i pomisao da ćemo se nakon 4 dana napokon iskrcati na tvrdo kopno nekad u noći kada se vežemo u Vigo.

slika 5 duga

Ulazak u svaki zaljev među pličinama i otočićima je svaki put nova avantura i drži adrenalin visoko. Senzor dubine nekada radi, a nekada ne i svako malo na par metara od nas prođe neka ribarska bovica, tako da smo strateški raspoređeni po brodu i budno pazimo da ne pogodimo koju bovicu ili pličinu.  U gluho doba noći polako uplovljavamo među ribaricama i marinama i vežemo se točno ispred Volvo servisa u nadi da ćemo sutra ujutro uspjeti tu obaviti redovni servis motora. Prije spavanja smo shvatili da je razlika između plime i oseke preko 2m i da ćemo ako ne popustimo cime ostati visit ko slika na zidu na tom molu. Taman kad smo se spremali na počinak, dva ljubazna lučka milicajca su nam objasnila da tu među brodovima od preko 50m ipak ne možemo ostati do jutra i da odemo u jednu od marina. Onakvi pospani na VHF brzo dogovaramo vez u Real Club Nautico de Vigo, marinu u centru grada i za par minuta smo vezani na benzinsku u marini. Pospani mornar nas veže na 6 strana kao da dolazi uragan… ali mi se ne bunimo. U glavi je nered. Nismo se okrenuli, već je 4 ujutro.

 

Sutrašnji dan u Vigu smo jako dobro iskoristili. Ujutro smo Dado i ja ostali čekat simpa lika koji radi na benzinskoj, utočili gorivo i maknuli brod na normalno mjesto u marini. Dečki su nas čekali u kafiću gdje su srknuli kavicu. Prešetali smo Vigo uzduž i poprijeko. Popeli se smo se na stari kaštel s kojeg puca pogled na cijeli zaljev i na cijelu Vigošku rivijeru. Ona se većinom sastoji od kranova, dokova i silosa. Nerazmjer vlada čitavim gradom. Na najstariju kulu u centru grada je naslonjena poslovna grada nalik Ferimportovoj. Ekipa unutra radi i mi s jedne strane gledamo arheološke iskopine, a s druge strane gledamo kako tajnice preslaguju registre papira. Glavni spomenik u centru Viga je neko čudo koje reprezentira dio čovjeka, dio ribu, dio nešto neidentificirano. El Sireno. Moderna umjetnost u punom cvatu.

 

slika vigo1

slika vigo 3

 

Ručali smo u lijepom restoranu u centru grada finu hranu za malo novaca. Čudili se kako se busevi u Portugalu spuštaju da bi putnici izašli. Lika sa koferom za gitaru smo pitali da nam na engleskom proba objasniti gdje možemo večeras izaći u grad na neku svirku ili sl. On nam je sve do detalja objasnio, ali na brzom tečnom portugalskom. Još se na kraju zahvalio na pitanju, pozdravio i otišao. Odličan lik.

 

Vraćamo se na brod, lagano šetamo i čim smo ušli 6 naoružanih carinika u full ratnoj spremi za nama upadaju na brod. Kontrola svega živoga na brodu. Skeniraju sve papire i pretražuju kabine. Na kraju ispala super ekipa koji su nam dali super savjete za ribolov… Naravno, nakon što nisu našli ništa sumnjivog na brodu. Od silnog stresa i napetosti doživljenih taj dan, morali smo navečer ići isprobati wellness koji je uključen u cijenu marine. Uletavamo u kompleks bazena, sauna i fitnessa. Kako bi Mudri rekao, stršimo kao igle u plastu sijena među lokalcima. Ubijamo se u finskoj, pa turskoj, pa finskoj, pa turskoj sauni sve dok mi bjeloočnice nisu postale žarko crvene. Takvi upareni i wellnessirani smo došli na brod, najeli se i srušili se u kabine.

Slika vigo 2

Iako Dado nije vjerovao, Ruben, Volvov serviser je kucao na brod 20 minuta prije dogovora, tj u 8.40am. Legenda nam je brzinski odradio prvi servis nakon 50 sati rada motora i ubrzo smo isplovili u magloviti i kišoviti ocean. Izvukli smo se kroz par tankera van iz uvale, pa smo posjetili prekrasne otoke Cies ispred Viga, koji pripadaju nacionalnom parku Islas Atlánticas. Pretpostavljam da je tu po ljeti prekrasno.

 

slika plaza

 

Vjetar sa sjevera po prognozi nije došao, tako da smo po nekom bezveznom mrtvom moru motorirali cijeli dan i pola noći prema Portu. Prema prognozi sa sjevera sutra dolaze 8-10 metarski valovi, pa smo odlučili stati u predgrađu Porta, u Matosinhos. Prošle godine sam već tu bio sa Tompom, Lulićem i Foshem, tako da je ulazak u marinu bio malo manje napet. Iako su se valovi već pošteno raspirili i kako smo dolazili bliže obali bili sve veći. Ušli smo pun gas u luku oko 2am i vezali se za prvi slobodni mol u marini. Grmljavina valova sa druge strane mola je bila zastrašujuća.

 

17.1.2018.

 

Pošto danas čekamo da prođe swell sa sjevera, cijeli dan šećemo po mjestu i razgledavamo. Predgrađe Porta je prepuno pješčanih plaža i čak i u ovim hladnim uvjetima u moru ima lokalnih surfera. Posjećujemo i staru tvrđavu s koje je pogled na cijelu plažu i grad veličanstven. U tvrđavi je izložba slika i predmeta iz jednog od ratova koje su Portugalci vodili kroz povijest. Također, tamo je i simpatična gospođa koja prodaje rukotvorine od vilica. I miris marihuane je jak.

slika valovi preko mola matos

slika matos 1

 

Kasnije sjedamo na ručak gdje degustiramo tradicionalne portugalske specijalitete tipa Francesinha, pečena hobotnica i dorada. Obavljamo shopping kao pravi Lidlići i šećemo punog želuca prema doma. Na putu kući, stajemo u ribički shop i tražimo neku varalicu koja bi nam okrenula sreću pa da napokon nešto i ulovimo na našu panulu. Ljubaznom gospodinu objašnjavamo kakav brod idemo i koliko brzo idemo. On nam savjetuje da uzmemo jednu veliku plavu rapalu sa jezikom, jer je ona točno što tražimo. Mi ipak uzimamo malu bijelu, jer smo najpametniji. A i carinik u Vigu je tako rekao. «Doma» Mudri pristavlja grah, ali ubrzo odlučujemo da je dan još kratak i odlazimo na plažu se još malo isklošarit uz pivu na klupici i gledati gigantske valove kako se lome na pješčanoj plaži.

 

slika plaza zalazak

 

Sutra isplovljavamo na, prema prognozi, valove od cca 5m, što je sasvim ok. Bit će nam po krmi, kao i vjetar, tako da se planiramo ispaliti do Gibraltara u 2-3 dana u komadu. Mudri je dovršio grah i bio je božanstven!

 

U rano ujutro isplovljavamo po prekrasnom suncu. Valovi su se smirili malo, ali su još uvijek zavidno veliki. Jučer i sinoć su u Nazareu, poznatom surf spotu u blizini bili opet nezapamćeni valovi, preko 20m. Na par milja od obale pluta čudna bijela staza žuto-smeđe pjenice. Na početku nema puno vjetra, a puno vala. Kad smo malo izašli na pučinu, digli smo jedra i počela je trodnevna bajka jedrenja. Ispod 8 čvorova smo rijetko padali, a sjeverac nas je konstantno gurao točno u leđa. Pomalo se vratilo ljuljanje iz Biskaja i svi smo malo više u hibernaciji. Ali prema tome kako dođe apetit za otvoriti bocu Porta i uživati u zalascima sunca na provi u zavjetrini mi govori da smo još uvijek u dobroj formi.

 

slika zalazak nas 4

 

Kad smo grah pojeli, u ormaru smo našli veliki paket mrkve još iz Francuske, koji je bio na rubu regularnosti. U akciji spašavanja mrkve uspjeli smo spasiti jedno kilu mrkve. Od toga smo na radost cijele posade skuhali pun lonac rižota od mrkve i dvije tikvice. Kako bi Mudri rekao, u njemu je stvarno prevladavao okus mrkve. Drugu noć još u večernjoj smjeni mi se učinilo da su se valovi skratili i povećali, ali po prognozi su udari vjetra bili do 30, pa je drugi krat bio sasvim dovoljan. Dok smo prolazili pored Guincho-a, pored kojeg je vrijeme uvijek mušičavo i frikovito, dizalo je i dizalo, dok vjetar nije došao i do 40 čvorova, a naša brzina niz val prelazila 20 čvorova! Bili smo na drugom kratu, ali to nije bilo dosta, pa su dečki u noćnoj akciji još skratili jedra na treći krat. Nakon dva dana što smo lovili, tj pokušavali loviti ribu na novu ribicu i iza nje lignjicu, skužili smo da na lignjici nismo skinuli zaštitne plastike sa udica #facepalm. Velika je šteta što pored Lagosa i okolnih stijena prolazimo po noći, pošto su te vizure nešto fenomenalno. Skrenuli smo iza rta Ponta de Sagres i na kursu točno ispred nas je Gibraltar na oko 150 milja.

 

Svanulo je sunčano jutro 20. Siječnja. Valovi od sjeverca su se smirili, vjetar je pao, pa jedrimo uz malu pomoć motora. Na suncu je toplo i u jednom trenu se javila ideja da bi se mogli baciti u more. Već smo smrdljivi od tri dana bez stajanja i trebalo bi nam pranje. Prvo Trevor pere noge na krmi, ali konsenzus je da se idemo kupat!

 

slika kupanje

 

slika kupanje 2

U ovo doba jučer smo svi bili u skijaškoj opremi sa duplim podgaćama i čarapama. Opasno je zima, ali mi se hrabro svi bacamo više puta. Ljeto nam se vratilo. Svima nam je to dobro došlo, i zbog mirisa na brodu, ali i općenito. Kasnije još po brodu brijemo u kratkim majicama i hlaćama, kao da je ljeto. Dado je odlučio da ćemo nešto uloviti na panulu, tako da skidamo zaštitne gumice sa udica lignje i ponovno panulamo. Za ručak Mudri radi opet jedan od svojih specijaliteta, tunu (iz konzerve nažalost) na bijelo. Život je lijep. Nakon tog hladnog šoka, ostatak dana smo hodali u gaćama po brodu kao da je ljeto.

 

Zabonacalo je i to nam je bio idealan trenutak da probamo dignuti genaker. Njega nam je posudio Lamjanin Matko i prije svake upotrebe sam ga htio dići samo da vidimo kako će stajati našem Baliju, pošto je to genaker za Salonu 45. Bila je mrtva bonaca, pa smo ga isprobali drevnom tehnikom jedrenja na motore u nazad, da bi ga uopće napuhali. Forma mu je bila savršena u tom ekstremnom manevru.

 

slika genaker

 

Na našu radost genky nam je skoro pa taman i u mediteranu će nam nadam se puno koristiti. Kasnije smo opet proširivali svoje znanje o astralnoj navigaciji. Ovaj put smo ipak malo više zagrebali i svladali osnove. Izmjerili kuteve sunca, mjeseca i nekoliko zvijezda nad horizontom, naučili što nam to govori i zašto. Mudri jedva čeka da dođemo do signala za mobitel da skinemo Nautički almanah s Interneta i da počnemo određivati pozicije pomoću zvijezda. A ne ovi papci sa GPS-om. Večer smo proveli uz juhu od luka i uz čitanje svatko svoje knjige. Ponekad i dvije paralelno. Planirani dolazak je taman u zoru u Gibraltar. Ako nam struja iz Mediterana bude prejaka, onda planiramo stati u Tarifi na par sati.

slika karlo sex

Naoko mirna noć je prerasla u najuzbudljiviju noć na našem dosadašnjem putovanju. Kako smo se približavali Gibraltarskom tjesnacu sve više je padala gusta magla koja nam je u trenucima smanjivala vidljivost na nulu. Ponekad je bila toliko niska da smo iznad nas jasno vidjeli zvijezde, a oko nas niti metar u noć. Svi smo spavali jako malo ili ništa. Na 16. Kanalu svako malo dolaze Pan Pan poruke o gumenim čamcima sa 15-20 ljudi koji pokušavaju prijeći iz Afrike u Europu i plutaju bez ikakvih oznaka negdje u blizini Gibraltara… a to može biti bilo gdje. Prvo nam je iz magle po provi prošlo nešto monstruoznog zvuka motora i tek kad je bilo jako blizu je upalilo reflektor i osvijetlilo nas. Na AIS-u ga nije bilo tako da pretpostavljam da je bio neki Coast Guard ili Search And Rescue brod koji je tražio izbjeglice. Usrali smo se. Brzo je nestao, vjerojatno kad je vidio jedra i da nismo Marokanci. Sva sreća Mudri je spavao. Nakon toga već oko 3-4am po krmi nam se neko svjetlo približavalo. Također ga na AIS-u nije bilo. Po gustoj magli smo jasno vidjeli bijelo svjetlo. To znači da je mogao biti najviše 100m udaljen. Pratio nas je cca pola sata. I samo najednom počeo skretati i nestao. Kad smo mislili da su se brodovi-duhovi umorili, magla se raščistila i ušli smo u najuži dio Gibraltarskog tjesnaca, uočili smo SAR brod kako nam se brzo približava s leđa. Prestigao nas je i stao na milju ispred nas. Nama ništa jasno. Mi smo usporili i lagano idemo prema njima. Kad smo ih razabrali ispred u moru svjetala na obzoru, imali smo što vidjeti. Našli su traženi gumeni čamac sa 16 osoba. Kad ih je obasjao reflektor vidjeli smo kako su natiskani u tom malom čamcu. Na dosta uzburkanom moru, koje ih je oboje dosta ljuljalo, SAR im je dodavao konope i pokušavao ih ukrcati. Lagano smo ih izbjegli i prošli na sigurnoj udaljenosti. Kad smo rekonstruirali događaj shvatili smo da su izbjeglice bile točno na našem kursu i da ih SAR nije pokupio, velika je vjerojatnost da bi mi naletili na njih u crnoj noći.

slika gib jutro

Razdanjivalo se već kad smo ulazili u zaljev Gibraltarske luke. Puno smo lakše izbjegavali grdosije od tankera oko nas i lagano uplovili u La Lineu, u marinu na španjolskom tlu tik uz granicu Gibraltara. Tamo smo uletili na početak radnog vremena totalno «ausvinkl» nakon neprospavane noći. Izgledali smo kao da smo došli iz dosta napornog izlaska. Vezali smo brod i lelujavi krenuli preko granice u Gibraltar popiti kavicu na suncu i malo odmoriti od mora.

 

 

 

 

 

 

 

 

FacebookTwitterGoogle+Share