Preko otprilike pola svijeta, Etapa 6.

Preko otprilike pola svijeta

Etapa 6, Cape Verde– Barbados – Grenada by Karlo Pokrajčić

22.11.2016.

Jutro u Mindelu počinje aktivno. Htjeli bi svašta, razgledati grad i otok, a imamo dosta toga za obaviti. Propuštamo iz nekog razloga pick-up prljavog rublja u 9am, pa krećemo pješke sa vrećama prljavog rublja na ramenima kao neki odrpanci prema laundry shopu. Njega smo locirali sinoć kad smo napravili đir po gradu. Tržnica je potpuno druga priča kad je dan. Puna boja, ljudi, kolica i turista. Prava Afrika. U laundryju većinom turisti, bijelci peru veš. Rukama i nogama se sporazumijevamo sa momkom unutra i dogovaramo da za dva sata dolazimo po robu. Sa Yuki i Koji se kasnije šećemo po placu i zvjerkamo okolo. Yuki naručuje narukvicu s natpisom Yoko za kćer. Prodaju po štandovima razne stvari, lubanje morskih pasa, afričke haljine i majice, klasične suvenire. Imaju simbol posude slične mužaru ili onoj posudi za raditi maslac, sa natpisom Cabo Verde. Nije nam baš to jasno bilo. Rekli su nam da je to simbol njihove narodne hrane „Kašupa“ koja je na bazi kukuruza i jedu je radnici u polju za snagu. Vele da ujutro pojedeš tanjur i miran si do 4 popodne. Pridružili su nam se Fosh i Zlatko, pa sad svi skupa tumaramo. Yuki je fascinirana kako ima puno pasa lutalica koji spavaju po cesti baš kao Jurko na brodu. Sve ih zove Jurko po cesti i umire od smijeha.

jurko-pas

Našli smo još fora magneta i malih zastava Cape Verde za uspomenu. Našli smo i karte za remi sa motivima Cape Verdea. To sam morao imati. One iz Gibraltara od početka godine su se stvarno iscufale. Mislio sam da će na placu biti više raspoloženi za cjenkanje. Ja sam krenuo tajlandskim pristupom odmah u glavuza 5-6 stvari barem 70ak posto popusta. Nije baš odmah prošlo, ali dobili smo popust na količinu i stali prije nego je trgovcu kanula suza na oko. Usred dijela placa s povrćem smo našli stari drveni stolni nogomet. Sasvim logično.

stolni

Odigrali smo partiju i sjeli u malu radnju gdje smo vidjeli da domaći nešto žavrnjaju. Jurko je uspio na šanku saznati da imaju nešto s ribom i nešto s piletinom. Probali smo oboje. Komad pileta ili ribe i hrpa riže.Ok klopa za na placu. Ništa specijalno. Pokupili smo robu u praoni i na brod. Ispred ulaza u marinu je uvijek skupina lokalaca koji mijauču za bijelcima ne bi li im se udijelio koji escudo. Ima i simpa ekipe koja hoće pomoć, ali je teško vidjeti razliku na prvu. Popodne prolazi hektično.Rossi tuče po laptopu svoj posao koji mora hitno završiti i poslati u Nevjorku.Yuki je odlučila da ide kući u Tokyo i da neće nastaviti putovanje. Kćer Yoko ju treba doma i tako je odlučila. Koji legenda veli nešto u stilu, koliko ja imam godina, ovo mi je zadnja šansa za prelazak Atlantika, ja ostajem. Slab je Internet, a mi pokušavamo bukirati let za Yuki, pa onda idemo u obilazak. Naravno da se to odužuje i da nikud nismo otišli. Fosh i Zlatko su se otišli prošetati popodne i našli nas sve u istom položaju kad su došli natrag. Rezervirali su nam večeru u Club Nautico restoranu, kojeg nam je preporučio Lulić, koji je tu stao prošle godine pri prelasku preko. Restoran je točno preko puta marine, a jastozi su navodnojeftini, a odlični. Taman na vrijeme Koji uspijeva rezervirati let sa 5-6 presjedanja za Yuki. Samo još trebamo naći taksista koji priča engleski.Šećemo po mjestu i teško da ćemo naći nešto sličnog.Na kraju pitamo u hotelu i oni nam preporuče svog momka od povjerenja imena „Jay“ koji nešto nabada. Vidi Yuki da to neće baš biti laka komunikacija, pa se dogovaramo da Jurko i ja idemo s njima u jutro do aerodroma. Njihdvoje su ostali u restoranu pošto nam je već bio termin, a mi smo samo kratko skočili do telekoma po još Interneta za Rossija, ali zapravo za sve. Tamo nas je slatka Kapoverđanka izvrsno poslužila i sve nam objasnila. Ali telekom ko telekom, sustav im je pao.

Probajte doći za pola sata. Nekako mi to uspijemo riješiti sve i krenemo u restoran, a po putu naiđemo na galeriju fotografija na koju odvalimo. Rossi naravno najjače.

rossi-galerija

Napokon smo se svi uspjeli naći u restoranu. Ugodan drveni restoran na otvorenom. Probali smo svašta, jastoge, škampe u češnjaku, ribe, meso. Sve je bilo odlično. Na stolu do smo se skužili s nekim Švicarcima kojima je brod za preko na popravku u škveru. Motorsailor sloop od 90ak stopa. Nešto bajkovito. Odmah spika, morate doć u Hrvatsku, ovo je lijepo, ali šta je ta naša Hrvatska lijepa, uf! Poslije večere šetnja uličicama Mindela laganini s noge na nogu. Zlatko je popodne vidio neki Jazz bar, ali sada je zatvoren. Sasvim slučajno naletimo na odličan klub/kafić sa 15 mjesta sve skupa, ali s odličnom glazbom. Još kad su lokalni momci počeli prebirat nekeodlične improvizacije na gitari i klaviru, topili smo se. Atmosfera vrhunski opuštena.

jazz-bar

U neko doba smo Jurko i ja otpratili Yuki i Kojija do broda i vratili se još na par pića. Kad smo krenuli kući bili su već sitni sati. Čim smo napravili par koraka imali smo za vratom 5-6 uličnih prodavača, prosjaka, prostitutki, što trudnih, što običnih za vratom. Parada mijaukanja nas je pratila skroz do ulaza u marinu. Nije baš ugodno, moram priznat.

23.11.2016.

U 5.50am se nas četvero nalazimo se u salonu blijedi od nespavanja. „J“ nas po dogovoru u 6.00am čeka pred marinom sa svojim sivim minivan-om. Još je mrkli mrak vani. Yuki se spakirala u mali ruksak i vrećicu stvari koje namjerava baciti jer joj ne trebaju.U 15ak minuta vožnje smo samo vidjeli cruiser koji uplovljava u luku kao najsvjetliji cirkus u tunelu.Mali, ali moderni aerodrom nosi ime Cesarie Evore i ispred njega stoji njen prekrasan kip.

cesaria-evora

Otpratili smo Yuki na avion. Ona nema mobitel, pa je na komadić papira zapisala brojeve telefona da nam se javi iz Lisabona ili Londona da je stigla. Dok se vozimo se natrag prema Mindelu, krajolik se otkriva dok zora sviće. Slične vizure kao na Kanarskim otocima tj bilo kojim vulkanskim otocima. Mjesečeva površina i planine koje naglo izviru iz sive površine. Na ulazu u Mindelo nam se otkriva pogled na zaljev u kojem je pola brodova nasukano, a pola usidreno. Svi surđavi.

brod-mindelo

cesaria-1

Kad smo već budni, Jurko i ja se expressno spremimo i krenemo u lagani jogging uz obalu prema ulazu u uvalu. Začuđujuće veliki broj domorodaca trče, vježbaju, nešto rade u rano jutro. Prekrasna gradska tirkizna pješčana plaža je još prazna.

plaza-mindelo

Stočni turizam, kako ih Jurko zove, tj gosti sa cruiserasu krenuli u obilaske i ture po mjestu i otoku, a spremni domoroci ih iščekuju trljajućihruku. Zašli smo malo u mjesto i došli do slijepe ulice, tj do prašnjavog ulaza u škver, pa natrag. Dobrih 5.5km. S obzirom na zadnji mjesec i nula aktivnosti, odlično.Poslije tuširanja na brodu, raspodjeljuju se zadaci. Dućan, pranje broda, još jedna tranša prljavog veša, izlazna carina. Opet Jurko i ja u đir odnijet veš. Tamo simpa djevojka s kojom se ništa jezično nismo razumjeli, ali smo svedogovorili. Opet smo se u istoj zalogajnici kao jučer našli s ostatkom posade na ručku. Rossi je malo fotografirao po gradu. Oko nas su prolazili stočni turisti sa

cruisera, koji će tu biti samo pola ovog dana. Prema njima smo mi debelo domoroci ovdje. Kasnije smo se Zlatko i ja otišli prošetati do granične policije, što je skoro ista udaljenost kao što smo trčali ujutro. Uz put smo upoznali troje srba/bosanaca/balkanaca koji rade kao konobari na cruiseru. U carinski ured nas puštaju kroz rešetke kao zatvorenike. Nismo uzeli putovnice svih iz posade, pa ćemo morati još jednom doći. Drugi put ja ostajem na brodu prati palubu, a Fosh ide sa Zlatkom opet u šetnju. Nakon posla se popnem po jarbolu do jedra i idem samo iz jedra izvući letvicu čije ležište je puknuto i koju ćemo maknuti s jedra da ne napravi više štete. Kako sam je primio i provukao kroz ruku, tako su mi plastični oštri komadići vanjskog sloja koji se raspao našpranjili cijeli dlan i šaku iznutra i izvana. Najveći dio veličine čačkalice je prošao kroz sredinu malog prsta uz kost. Sjurio sam se u salon i sreo Rossija koji mi je to na trzaj izvukao iz prsta. Počupao sam ostale komadiće plastike iz ruke, ali na prstenjaku s vanjske strane je ostao komadić pod kožom, kojeg nismo uspjeli ni iglom ni užarenim nožićem izvaditi. Za svaki slučaj sam otišao do 15 min daleke privatne klinike u koju nas je uputila gđa u marini. Zlatko je išao sa mnom. Klinika izgleda kao naš normalan uredan dom zdravlja. Odmah sam došao na red i doktor mi je objasnio na lošem engleskom da za dva sata dolazi neki drugi specijalist pa me naručio da dođem popodne. Ručali smo kod istih provjerenih lokalaca na placu po komad pileta. Popodne su Rossi, Koji i Jurko išli sa mnom se prošetati do doktora. Čekali smo satima. Napokon mi je doktor koji je studirao u Brazilu i slabo govori engleski napravio mini operaciju i mali rez na prstu uz lokalnu anesteziju, da ne bi ništa našao ispod kože! Izašao sam od tamo bogatiji za dva šava, bez 100 eur i bez obavljenog posla. Moram to prematati sad i piti antibiotike i neke protuupalne lijekove kao da sam bolestan. Našli smo se sa ostatkom posade u „našoj“ talijanskoj birtiji od prvog dana baš gladni i iznemogli od dugog dana. Već je debelo noć. Pojeli smo pizzu i malo sjeli odmoriti. Danas neki drugi duo pjeva i svira na terasi. Proveli smo u miru uz glazbu tamo još par sati. U neko doba smo svi lagano za doma, ali Jurko i Fosh još imaju snage i idu još jednom pokušati pokoriti noćni život Mindela.

24.11.2016.

Izgleda da ipak danas isplovljavamo. U rano jutro Koji, Zlatko i ja idemo u zadnje pripreme tj. Kupnju zavoja i antibiotika za mene i u pekaru po kruh. Kad smo se vratili na brod, Rossi se spremio za doma! Kao nije stigao sve napraviti i odustaje.. Ja ne vjerujem. Ekipa je skupila glave i odlučili smo ne pustiti ga doma i motivirati ga. Izračunao je koliko vremena mu još treba, podijelio nam zadatke i udri na posao. Ne brojim više koliko puta smo posuđivali crijevo i nadoplaćivali karticu za vodu, dopunjavali vodu i mijenjali zadnje escudose za eure/dolare, poštosmo trebali isploviti davno.Rossi još nije gotov, ali isplovljavamo prema benzinskoj na drugom kraju marine da nam ne naplate još jedan dan u marini. Čekamo opet vječnost da netko uopće dođe i išta napravi, ali vrijeme radi za nas. Do nas je neki brod sa zanimljivim rješenjem spoja dva jarbola, pa to malo proučavamo.

chronos

mindelo-grad

Rossi klikće po laptopu ko da nema sutra. Gotov je! Ekipa ide odnijeti te njegove USB-ove na recepciju marine da ih kurirska služba pokupi. Vraćaju se pobjedonosno i napokon odvezujemo cime. Slovenci nas u gumenjaku dolaze pozdraviti i zaželjet nam sretan put. Baš lijepo. Na lukobranu primjećujemo grafit „Torcida 1950“. Dalmacija do Tokya.

torcida

Rossiju kao da se jedna mala planina tereta maknula sa srca kad je poslao taj posao i sad je hiperaktivan sa podočnjacima do poda, ali sa osmjehom oko glave. Neka je on nama došao natrag. Dižu se jedra, diže se dron, svi smo vani i promatramo kako sunce zalazi za naš otok St. Vincent. Po

krmi još neko vrijeme gledamo svjetla kako se udaljavaju, a zvijezde postaju sve jasnije. Jedrimo na 15čv vjetra još neko vrijeme na jugozapad, u nadi da ćemo tamo uloviti kakav reful da nas katapultira preko. Spanish for dummies je lajtmotiv večeri. Jurko čita s Kindle-a na španjolskom, ja odgovaram na engleskom.Komentiramo malo u polusnu utiske sa Cape Verdea, male Kube. Lijepe slike prevladavaju. Ako nekima nije ispunio očekivanja, tih očekivanja nije ni trebalo biti. Ima romantike i karizme na lopate. Koliko smo stršali kao bljedoliki turisti, toliko smo se s njim i sjedinili.

25.11.2016.

Best of Cesaria Evora se vrti na repeat cijelu noć od jučer popodne. Tmuran je dan. Cape Verde je nestao s vidika na krmi. Vjetra ima slabo, pa par puta po sat, dva palimo motore. Nije to baš dobar znak za početak putovanja. Špar-program se provodi na brodu, od struje, vode, zraka, svega. Blinker je popravljen i spreman da nas dalje hrani. Bio sam kratko ujutro budan, noćna smjena me umorila, a još aklimatizacija nije uzela maha. Popodne se radi rižoto od piletine. Dok čekamo da se piletina odmrzne, učimo Kojija kartati remi i sebe podsjećamo. Jurko iz prikrajka samo ispravlja pravila koji se mi nismo sjetili. Rossi opet nešto neke pireve na kompu obrađuje. Nije mu dosta kliktanja. Ali neka se on nama vratio. Uspjeli smo u prvom bacanju panule izgubit ribicu u koju smo najviše nade polagali i koja je najviše ličila na onu na koju smo ulovili tune. Samo je nestala. Popodne je napokon došao vjetar i surfamo lijepo. Brzina se diže i do 11,5 na valovima.Navečer imamo malu safetyškolu u mraku. Man overboard, liferaft, svijetla, noćna plovidba. Taman nas nakon dugo vremena po desnom boku prolazi neki merchant brodina, pa ga pratimo, ponavljamo svjetla, kuteve iz kojih se koje svijetlo vidi i sl. Zlatko ga za svaki slučaj zove na VHF, ali čovjek nije baš pričljiv. Samo je rekao kurs i brzinu i to je to. Još malo spanish lessons na glas za sve u mraku i dosta za danas. Sleep mode.

26.11.2016.

U jako ranojutarnjoj smjeni dešifriram Crnijevu poruku na satelitski telefon. Jučer je ekipa mislila da se netko naslonio laktom na tipkovnicu i stisnuo send, ali ja znam da tu postoji višeod toga. Zna Crni da nam treba malo hrane za mozak, pa šalje enigmatske vježbe. Iako sam jučer na Jurkovom Kindleu našao neke zagonetke i od samo nekoliko njih mi je skoro lubanja prokuhala. Do kraja ovog puta, mozak-žvaka. Pred jutro jedan brod po lijevoj strani prolazi. Danas se sunce malo pokazalo, ali nismo zbog toga bili manje umorni i lijeni. Ujutro nas Koji zabavlja s par cirkuskih trikova kartama i komadom konopa. U dva pokušaja ribarenja smo izgubili dvije ribice, s tim da je jedna ona supersonična iz Cagliarija. I blinker je opet strgan. Sve krivo. Popodne malo remija kartamo. Danas su restrikcije i na hranu. Nikome se ne da kuhati, pa tek pred večer juhu kuhamo, a kockice tune se kao odmrzavaju, ali će biti za sutra vjerojatno.

27.11.2016.

Sunce se napokon pokazalo. Vruće je jako. Ujutro je Fosh složio blinker, premotali smo flaks i bacili lignju s velikim nadama. Vjetra slabo. Netko nam je poslao prognozu na satelitski telefon u kojoj nam ovakvim tempom predviđa dolazak na Grenadu 15.12. Nije baš motivirajuće. Motoriramo skoro cijelo jutro. Rano popodne ipak uzimamo kurs cca 270 kako nam je prognoza rekla.Jurko mi je skinuo ta dva jadna šava na prstu. Koji me naučio 20 osnovnih znakova japanskog jezika. Veli Koji da moj ožiljčić na prstu izgleda kao japanski znak za „Not yet“. Vrrrlo znakovito.

japanski

Još samo 4980 i znam Japanski! S Jurkom sam napravio plan učenja španjolskog. Odmah se bolje i korisnije osjećam kad tako nešto radimo, pa makar plandujemo samo. Danas se sluša Toma Bebić i

Janis Joplin. Super je slušati kako momci Kojiju prevode Tomine pjesme na engleski. Oko nas svuda neka morska trava pliva. Cijeli dan se vozimo kroz nju.

trava

Stalno se lovi za varalice i omiljena je među nama. Jurko je na travi našao malog raka i kozicu. Ali minijaturne. Dan je kao stvoren za tuširanje u moru i tjelovježbu. Obrnutim redoslijedom. Taman smo počeli partiju remija, kad jedno dvadesetak delfina po lijevom boku. Uspio je i slo-mo koji ganjamo i naš inženjerski trud se isplatio, jer je Rossi napravio vrhunske podvodne snimke. Bit će to vrhunski video s putovanja! Napokon odličan zalazak nakon cca 10 dana dostojan fotografiranja. I to je Rossithe fotograf odvalio na njega. A to u tom svijetu nešto znači.

zalazak

Sa vrućinama smo i mi počeli izlaziti sve više na vanjske dijelove broda i provoditi vrijeme sa zvijezdama. One su nam trenutno jedina poveznica sa stvarnim svijetom. Osjećaj beznačajnosti i poniznosti koji moraš osjećati u ovoj situaciji, ako se samo malo okreneš oko sebe je strašno jak. Vodena prostranstva, čisti, neuprljani mrak svuda oko tebe. Nema mjesta na svijetu gdje zvijezde jače i jasnije sijaju.

28.11.2016

Morske trave nestaju s površine mora. Crni nam šalje jutarnji rebus na sat telefon. Još samo 1750 nm do Barbadosa. Vrućina se tek zahuktava. Na cca 12 smo stupnju smo iznad ekvatora. To je debela Sahara. Ideš prstom desno na karti i dođeš u Gambiju. Da nema 10ak čvorova vjetra koji nas guraju 5-6čv izgorili bi ko šibice. Koji nam pokazuje još 20 znakova Japanskog. Zlatko i ja bacamo aerobik by Renata Sopek na flybridgeu po zvizdanu. Padanje u nesvijest, ali vrijedi. Fosha smo uspjeli dobit da se opere. Ekipa svaki dan lagano sve više i više puca po šavovima. Već je razina fora na koje se umire od smijeha došla na alarmantno nisku razinu. Zaručak je smrznuta piletina koju je Yuki pripremila još u Las Palmasu. Ali većjebila na tanjuru dok smo shvatili da ju je spremila samo do pola i da je trebajoš spržiti. Neki su bili tako gladni da su je jeli krvavu. Fosh kasnije pere suđe u svom YMCA kostimu. Neprocjenjivo.

fosh-blue-oyster

Popodne smo u daljini ugledali kišu, pa smo išli isprobati ceradu od 20 kvadrata koju smo nosili za svaki slučaj. Ideja je da u provi napravimo bazen i skupljamo kišnicu ako nam nestane pitke vode. Ideja isprobana, ali nit je bilo ozbiljne kiše ni potrebe za time. Još.

bazen

bazen1

Koji mi je navečer objasnio teorijudasu arapski brojevi takvi kakvi jesu zbog broja kuteva u svakom od njih kad ih se napiše. Zanimljivo. Naučio sam još 20 japanskih znakova. I brojeve do 10.

brojevi

Došlo je vrijeme za spavanje vani. U kabini je kipuće. Koji priča kako je prije 35 godina bio u Moshiju u podnožju Kilimajnara, pa malo izmjenjujemo dojmove. Ima super priče. Slika, piše eseje, ispenjao je Mt Blanc, Fuji, pola Nepala. Prešao autom iz Njemačke do Kine. Vozi trick skije i radi pizdarije na snijegu. I to sve prije 30-40 godina.

29.11.2016.

Dan republike. Pola dana su Fosh i Zlatko pokušavali osposobiti satelitski telefon. Skoro je završio u moru. Na kraju se uspjela poslati jedna poruka koja zajedno sa uređajem košta 1100 Eur.Tarifa Ocean Plus. Još smo jednu varalicu lignju izgubili. Ništa nova, ništa nova. Počeli smo ozbiljno tjelovježbat. Trebalo se motivirati za to po pasjoj vrućini. Rossi nam se danas pridružio na flybridgeu. Opet padanje u nesvijest, ali napredujemo. Fosh se samo navirio, okrenuo očima i otišao Jurku pomoći oko ručka. I fizički i psihički se puno bolje osjećam samo kad mi krv jednom dnevno procirkulira žilama malo jače. Pasta u umaku od paradajza i tuna iz konzerve, a uz to zelje salata. Poslije ručka se otvara boca crnoga, pa nije svaki dan dan republike. Smijeh dok smo Kojiju objasnili cijelu tu satiru. Koji nam ima probavnih smetnji, bit će od sirove piletine jučer. Iva i Jusup su legende poslali poruku na sat telefon, nešto kao pogodi tko sam, a u naslovu poruke njen email. Vrhunski! Već smo dva dana na stbd tack i jedrimo ravno na zapad, u Barbados. Još samo 1700tinjak milja. Noćas je malo pojačalo na 12, ali inače cijeli dan oko 10ak i 4-5 čv brzine. Nije neko strašno jedrenje. Stalno se izvlačimo da je neki kurenat, ali zapravo samo nema vjetra. Momci su izgleda uspjeli izbrisati cijeli track putovanja od Dubrovnika do ovdje od nemalih 3697nm iz plotera. Šteta. Popodne nam je zanimacija navijati da galeb tj gnjurac tjneka tamna ptičurina uhvati koju poletušu koje u jatima izletavaju iz mora oko broda. Jurko i ja smo malo oprali palubu nakon dugo vremena, da ne bude baš blatna. Navečer smo pogledali prvi od 4 dijela dokumentarca od Edwardu Bernaysu i o psihologiji mase, što je razinu rasprave ipak malo vratilo na normalne grane. Napokon sam počeo čitati Besu.

30.11.2016.

Oko podne zujalica blinkera divlja. Nakon polagane borbe smo shvatili da se borimo s busenom trave. Po lijevom boku nam je crna nevera i kiša. Ne dotiče nas puno, ali nas malo kiše osvježava.

nevera

nevera1

Broji se mlijeko i zaključuje da nećemo svaki dan moći müslije sa voćem tako izdašno jesti. Spar programm. Rossi je nešto posebno dobre volje. Postaje resident DJ broda i uzima si u zadatak dići atmosferu stisnutu pritiskom vremena i sparine. Temperatura mora prema instrumentima iznosi 27,8 stupnjeva celzijusa. Jutros su Jurko i Rossi u svom WC ujutros našli zalutalu poletušu.

poletusa

Uz te leteće ribe posjećuje nas i malo jato bijelih ptica. Liče na male čapljice. Jurko i ja smo lijeno počeli ispisivati španjolske glagole u bilježnicu. Svaki početak je težak. Atsui je na japanskom vruće, a karailjuto. To ovako usput. Popodne nas je oprao žestoki pljusak. Izlazimo u kupaćima svi van kao da pada zvjezdana prašina.Opet pranje. Skupljamo u grunfovski izum tj u ceradu na provi vodu, sa jedra isto curi. Kao da smo u džungli. I s neba pada voda. Veselje na najjače.

pranje-na-kisi

Nakon neplaniranog pranja smo napravili inventuru hrane. Imamo još dovoljno za 12ak dana. Valjda će biti dovoljno. Za ručak smo samo doradili ostatke manistreod jučer. I uspjeli proliti po podu 10ak jaja na valu. Danas nema vježbanja. Nenadano pranje u slatkoj vodi nasje iznenadilo i želimo da ta svježina što duže traje. Navečer u mraku imamo sessionextremedishwashinga sa lancem od krme do ormara. Postaje su bile pranje deterdžentom, ispiranje slanom vodom, prijenos u kuhinju, ispiranje slatkom vodom, sušenje i spremanje. Extremeironingpokret čuvajte se, stižemo.

01.12.2016.

Opet sivi, kišni, sparni dan bez vjetra. Čekamo vjetar kao ozebli sunce. Tunja je u moru, ali ništa plodova od ribarenja već dulje vrijeme. Danas smo izračunali da smo na pola oceana, pa ćemo to proslavit odmrzavanjem Jurkovog slavnog gulaša za ručak. Prije ručka smo na kartama ucrtali dosadašnji napredak po koordinatama koje svaki dan pišemo u logbook.

karta

Delfini su nas popodne uveseljavali dobrih pola sata. Snimili smo vrhunske podvodne snimke. Baš ono National geografic.

delfini1

Navečer nam se, nakon dobrih 4-5 dana,po desnom boku pojavilo bijelo svjetlo. Pojavljivalo se i nestajalo kako smo se mi dizali i spuštali po valovima. Prestaje se kartati, gase se svjetla, ratno stanje. Pratimo ga kako nam lagano po pramcu prolazi na jug. Zovem ga na VHF 4-5 puta, ne odgovara. Htjeli smo bar malo popričati s njim nasred oceana. Prokomentirati malo prognozu, saznati nešto novo ili samo popričati s nekim novim. Nestao je iz vidokruga vrlo brzo nakon toga. Kasnije smo imali nastavak adrenalinskevečeri kad nam je usred partije remija kroz prozor iz mrakauletila poletuša i pogodila Rossija u leđa. Skočili smo svi do stropa, a ona se nastavila koprcati po podu. Kad smo se snašli, samo smo je ubacili u škrinju u sekundi i nastavili kartati.Misao dana je: „Na po’ smo oceana i na po’ života. Ovo je život.“

02.12.2016.

Sinoć sam zabrazdio s Jurkom u priči do 4am, kad smo probudili Fosha. Jutros je po prognozi došlo preko 15čv vjetra i napokon poštenojedrimo. Po desnom boku u moru nas prati jedna tuna. Jednostavno pliva uz nas. Nije prevelika, ali taman za pripremiti u soli. Nije joj interesantna naša udica, nego naš brod. Mama tuna.Dan je počeo dosadno i nezanimljivo skroz. Kišica pada i nema sunca. Povlačenje po ležajevima smo prekinuli kartanjem remija još krmeljavi. Rossi u trenutku izlazi snimit jato galebova koji nam se po krmi motaju. Kad za par minuta shvatimo da oni obletavaju našu roza lignju sa šljokicama koju vučemo za sobom.Krenuli mi da privučemo lignju da nam se galeb ne ulovi, a kad ono pohlepni galeb već pljuska po površini zakačen na udicu. Jadnog Jonathana smo privukli do broda što smo nježnije mogli. Dobro da glupan nije pojeo lignju i udicu, već mu se samo zabila i zaplela u krilo.Jurko ga je nekako primio da se ne koprca, a Fosh i jasmo mu taj flaks iudicu kirurški odriješiliuz minimalne ozljede. S krme je slobodan samo pljusnuo u more komešajući malo s tim lijevim krilom. Nismo vidjeli je li uspio poletjeti, ali poželjeli smo mu više sreće i više pameti sljedeći puta.

operacija-galeb

U toj operaciji nam se i flaks na blinkeru zapetljao, pa smo ga opet cijeloga premotavali i raspetljavali. Svi već taj blinker znamo žmirećki skinuti, rastaviti i sastaviti. Taman smo svi malo odahnuli, kad nas je nevera sustigla. Kiša kao iz kabla. Vjetar diže 20-25čv. Mokri ko miševi smo svi brzo i efikasno odradili akciju. Zarolali flok, skratili glavno na 1. Krat i odrolaliopet skraćeni flok.

DCIM100GOPROGOPR2999.

DCIM100GOPROGOPR2999.

Nakon toga naravno slijedi kupanje pod slapovima koji se sa jedra slijevaju i skupljaju u lazybagu.Prvo atlantsko kraćenje jedara. Pučinsko. Ne računam što smo Fosh i ja na putu od Las Palmasa do Puerto Rica kratili. I još jednom po noći na putu za GranCanariu. Ipak nije prvo, nikako. Kao da je bilo prije 10 mjeseci. Na kratu smo još sat, dva surfali 8-9čv. Nakon toga je ubrzo sve umrlo i do noći je vjetar pao skoro na nulu. Opet motoriramo. Za kasni ručak smo po principu- što će se

prvo pokvariti- odlučili napraviti krumpire a la carbonara. Ispala je to vrlo ukusna kaša. Lami nam je javila da je Fidel umro. Razmišljamo da promijenimo kurs za Havanu. To je samo malo desno.

03.12.2016.

Čudno vrijeme opet. Ali bar puše. Cijelo jutro se jedri na do 20čv. I lijevo i desno nas prate nevere, a mi nekad pod zrakom sunca, nekad pod kišnim oblakom. Remi se karta. Koji je naučio osnove hrvatskog jezika za sporazumijevanje u svakodnevnom životu. Naučio je reći: „A dobro tooo… „ u maniri ciganke sa križanja HeinzelovaVukovarska. A druga stvar bez koje se u Hrvatskoj ne bi snašao, a mi smo ga naučili je imperativni uzvik: „Omogući mi!“ kojeg smo naveliko upotrebljavali u igri remija dok smo ohrabrivali igrača koji je na redu prije tebe. Živi smijeh. Danas samo nevere i crni oblaci oko nas. Niti jednu partiju remija nismo do kraja odigrali. Prvo nam je došlo za dobro jutro 35čv vjetra, odmah brzo drugi krat i akcija može početi. Čim smo skratili jedra i pogledali se samo u kupaćima i harnesima, opet smijeh na šta ličimo.Naravno opet je sve za sat palo na prihvatljivih 15ak, a mi sva jedra vratili na normalu. Eto da nam ne bude dosadno opet za satak25-30čv i opet kraćenje jedara. Više nam ni do pranja nije bilo. Već smo malo promrzli i nije nam se dalo ni pošteni ručak raditi. Skuhali smo brdo riže i tko si što stavi unutra, to ima za ručak. Jurka zeza neka prehlada i želudac mu nije najbolje. Rossi i ja od jutra pokušavamo u kanti oprat 3 komada odjeće, ali kiša toliko pada da to nema nikakvog smisla. Taman kad je pala noć, a mi mislili da se stvari smiruju, u 5 sekundi je vjetar skočio sa 20 na 30 čv i opet noćna akcija. Ostavili smo krat preko noći za svaki slučaj.

04.12.2016.

Opet sivi dan. Barem lijepo jedrimo cijelu noć i cijeli dan. Spavanje i izležavanje cijeli dan. Ništa se ne dešava.Kiša pada većinu dana. Samo nam je u jednom trenutku nestalo plina, pa smo se preznojili u trenutku da ćemo morati jesti suhu paštu i sirovu tunu još deset dana. Ipak se cijev negdje na valovima malo stisnula i sve je ok. Jurko i Koji su bolje, imaju apetita. Za ručak imamo pečene piliće iz frizera, ostatak krumpira i bijeli umak. Pred večer opet kartamo remi. Jurko iz ležećeg položaja samo promatra, Rossi pušta Haustor i radi reviziju svoje diskografije na kompjuteru, a Koji ne karta, već meni preko ramena kombinira kako da hendiramo.Prognoza nije dobra. Slijedeća dva dana bonaca. Ovim tempom nam propada izlet i stajanje na Barbadosu. Navečer Rossi po 8 put ispire naših par stvari pošto smrde kokuga. Ipak ih stavljamo napokon sušiti na krmu iako će vjerojatno do jutra biti opet mokre od kiše. Poslije extremelaundrya ide još i runda extremedishwashinga, pa noćno tuširanje kantama mora.Noćne gvardije su se nekako spontano tako ustalile da Jurko i ja odradimo do cca 2am, nekad 3, pa budimo Rossija. On udari nekad do jutra, ali obično budi Fosha oko 4, a on Zlatka oko 6. Danas nam je 11. dan od Cape Verdea na oceanu. Imamo još oko 1000 nm do Grenade. Malo manje do Barbadosa. Ovako sigurno izgleda i putovanje u svemir. Jedino što se njima Houston nekad javi, pa im nešto kaže. Isto tako nama dođe prognoza. Možda smo mi udaljeniji od svijeta nego oni gore. Teško mi je to shvatljivo gdje smo mi zapravo. Uz GPS poziciju na karti i sve činjenice tipa toga da već 10 dana plovimo prema zapadu bez ikakvog kopna oko nas, još mi je uvijek to nekako teško za povjerovati. Možda moramo doći preko da se sve to slegne i da pogledam iza i ispred sebe, pa da se to učini malo realnije. Već se priča o tome što će tko raditi prvo kad se iskrcamo na kopno. Netko će sladoled, netko beefsteak, netko rum-kolu.. Biti će to zanimljiv osjećaj sigurno.

05.12.2016.

Zlatko me već u 9 budi, vjetar pojačava, možda opet kratimo. Sinoć smo udarili do 4am smjenu.Dan je malo ljepši, ima par komada vedrog neba. Ipak nismo kratili, samo gybe. Sa Rossijem i Zlatkom sam pogledao dokumentarac o Piratima s Kariba iz 18. Stoljeća. Po lijevom boku nam se pokazala jedrilica. Jedri na spinaker. Čini se nešto veliko, ali još je daleko.Prošlo nas je ultra brzo, nismo ni

vidjeli tko su ni šta su. Carbonara za ručak. Opet nas oblijeću bijele ptice.Vrijeme po prognozi nikako da stigne, što nas jako veseli. Cijeli dan jedrimo i surfamo na do sad možda najvećim valovima. Vjetar ne pada ispod 15. Samo neka tako ostane.

06.12.2016.

Jurko leži u salonu već dva dana. Buđenje je opet 25čv vjetra, kiša i nevera. Samo što smo zarolali flok bili smo ko miševi mokri. Ipak nećemo kratiti, čini se da će proći. Vrti vjetar tako dase neko vrijeme i malo vraćamo na Capo Verde. Svuda oko nas sivo crni oblaci. Kiša lije ko iz kabla doslovno. Dopunjavamo zalihe kišnice za pranje robe.Što smo sušili robu, sušili smo. Rano popodne staje kiša, ali i vjetar. Doslovno nula. Po prognozi, nažalost. Grah gulaš iz konzerve za ručak. Razina energije je kritična. Ni knjige se više ne čitajutoliko, niti se karta.Popodne je došao vjetar i lijepo jedrimo. Svi smo odmah malo bolje volje. Koji me naučio još 10 japanskih znakova. Sad smo na 50. Naučio me i otkuda je nastalo njegovo prezime „Inoue“ i kako se piše na japanskom.Super je bilo objašnjavati mu što moje prezime znači.Tj pokušati objasniti. Uspjeli smo naći i japansku verziju Pokrajčića. I zapisati je. Popodne smo malo kartali, kasnije se Zlatko zabavljao sa uplitanjem konopa samog u sebe.Borba je neizvjesna. U sumrak se čak na par sekundi ukazalo sunce na obzoru. Nabacio sam jedanRenata Sopek fitness na flybridgeu u sumrak, pa tuširanje. Nema bolje. Vjetar se stabilizirao i lijepo jedrimo na 15-20čv istočnog vjetra. Sve što smo dobili u prognozi zadnjih par dana se nije ostvarilo. Jurka je pogodila poletuša u leđa dok je na krmi prao suđe.

07.12.2016.

Rossi je odradio još jednu cijelonoćnu smjenu. Fosh me budi oko 8h. Još je mrak. Jedrimo vrhunski cijelu noć 7-9čv. Ovim tempom smo za 5-6 dana na Barbadosu. Napokon gledljiv izlazak sunca vrijedan fotografiranja.

izlazak

Dugo nisam bio ovako rano budan. Umirovili smo blinker, koji je ponovno pukao i nećemo ga više popravljati. Još samo vjerujemo u oldschool panulu na komadu drveta. Moglo bi nam se desiti da preplovimo atlantik, bez da ulovimo ijednu ribu. Nećemo se predati do zadnjeg daha.Sunčan dan je izašao napokon. Cijelo popodne kartamo remi. Rossija je oprala neka čistoća i polizao je brod iznutra od poda do stropa. Do neprepoznatljivosti. Poletuše više niti ne brojimo niti ih primjećujemo po palubi. Danas smo zbog kursa napravili leptira i sad idemo direktno na Barbados. Još 600tinjak milja. Primili smo prognozu da do kraja puta imamo konstantnih 20-25čv vjetra. Vrhunski. Već se lagano računa kad bi mogli doć, koji je to dan i sl. Do sada nam dani u tjednu ništa nisu značili i uopće ih nismo računali. Kako idemo na zapad,svićesve kasnije, tek oko 8.30. Mrak pada tek u 22h. Noćna smjena je odrađena na flybridgeu pod zvijezdama i raspravama o teleportaciji, galaxijama, Tesli, zavjerama, kloniranju i svjetlosnim godinama.

08.12.2016.

Ujutro ne znam jel sanjam ili se oko mene priča ruski. To Zlatko u kabini s mobitela ponavlja neke ruske riječi. Dobro je, ipak je sve na mjestu. Vrijeme je napokon za sunčane naočale. Jedri se preko 7čv u prosjeku i odmah je moral na visini. Zdrav i konstantan vjetar od 20ak čv i bijele krijeste na valovima do cca 2mnas sve vesele. Danas je bolognese iz freezera na meniju. Fosh je već pocrvenio od sunca. Zlatko je zamutio i smjesu za palačinke, koja se hladi u frižideru za desert. Jedemo mi tako bolognese, dođe val, frižider se otvori i za čas svi stojimo u smjesi za palačinke pod stolom. Eto opet tuga neviđena. Ipak je tužni Zlatko kasnije od ostataka napravio par palačinki. Ali kad je zavirio u ormar tražeći Nutellu, shvatio je da je tijekom dugih noćnih smjena nekome bio gorak život,pa se

kontinuirano zaslađivao sa dvije teglice od kojih sada nema niti za ostrugati po dnu. Katastrofa. Utopili smo tugu u remiju do navečer. Kasnije smo još pogledali treću epizodu dokumentarca oBernaysu iFreudu i marketingu konzumerizma. Svi su se povukli u kabine, a Jurko i ja smo odradili prvu šihtu opet uz životne teme.

09.12.2016.

Na dnu frižidera sam našao jednu krušku koja nije propala. Kakav doručak. Fosh i Zlatko su kasnije odsvirali duet na pršutu da ne propadne. Tijekom noći vjetar je pojačao na 25čv, a valovi dolaze i do 3m. Po ovakvim sunčanim danima karibi su puno bliži i već se vidimo kako surfamo na Barbadosu. Još 350ak milja samo. Prosječna brzina nam je između 7 i 8 čv i suvereno surfamo na zapad.Rossi je raspalio Rundeka i svi pjevušimo i veseli smo.Cijeli dan uživamo u surfanju na valovima. Renata Sopek Fitness season je opet otvoren na flybridgeu, prije pravog radničkog ručka, graha iz konzerve. Nestrpljivost oko dolaska je počela. Kombiniraju se dani, aktivnosti, letovi, dolasci, odlasci. Već je i tuširanje u morskoj vodi rubno osvježenje, pošto je temperatura mora prema instrumentima nešto ispod 30 stupnjeva celzijusa.Popodne klasično provodimo uz karte. Fosh je danas suvereno trijumfirao u remiju. Još na Cape Verdeu sam s wikipedijeskinuo sve o Barbadosu i Grenadi, pa se malo educiramo gdje idemo uopće. Navečer se častimo palačinkama od zadnja tri jaja, od kojih su dva već počela lagano krzno dobivati izvana. U palačinke nemamo što staviti pa kombiniramo ostatke ostataka šećera, keksiju, limuna, kikiriki maslaca i marmelade. Do kraja dana smo se spustili ispod 270nm do Barbadosa. Tako blizu, a tako daleko.

10.12.2016.

U noćnoj smjeni se pjevalo, maštalo. Rossi je imao kratku dramu sa laptopom, po kojem mu je završilo pola šalice čaja. Sve ok. Ujutro smo već na 140nm do Barbadosa. Na provi se preko noći skupilo rekordnih 11 poletuša lutalica. Sunce je pravo karipsko već, za par min te ošine pošteno. Od pecanja smo odustali. Tunja je već par dana na suhom. Atlantik nas je ipak pobijedio. Mislim da je to prema prirodnoj ravnoteži skroz ok. Zadnju ribu smo ulovili točno u trenutku kad se zadnji komad prošle ribe krčkao u pašticadi. S obzirom da mi u dubokom još imamo dobar komad tune iz mediterana, a ni smrznuti carpaccio nismo pojeli, mislim da je skroz ok da nam je udica ostala prazna. A možemo reći i da je to zbog morske trave koja nam se cijelim putem petljala na udice i flaksove. Dok smo opušteno kartali popodnevni remi, Rossi nas je mučio tako što nam je pokazivao slike slastica sa vjenčanja koje je fotografirao, a mi smo samo zatvarali oči i pazili da nam slina ne curi baš jako po podu. To nam je dalo snage da Zlatko i ja još jednom na Atlantiku „udremo“ Renatu Sopek na fly-u. Predvečer smo pali ispod 100 milja do Barbadosa. Čudno je vidjeti dvoznamenkasti broj, kad su do maloprije tu dugo stajale 4 znamenke. Proslavili smo to čašicom ruma. Ali samo jednom.

11.12.2016.

Za sretan dolazak nas je oko 4am okrznuo neverasti oblak sa 30ak čv vjetra. Već smo na 60nm do cilja. Ujutro land on sight. Kad sam se probudio već smo debelo plovili pored Barbadosa. Nizak zelen otok, sa bijelim građevinama uz obalu. Luka Bridgetown klasičnog izgleda, sa tri cruiseraunutra i nekoliko cargo brodova ispred. Nakon dugotrajnog dogovora sa Barbadošljanskim port authority na VHF-u uplovljavamo među cruisere na carinski vez. Još nekoliko jedrilica i katamarana uplovljava. Uz ARC, u tijeku su još neke transatlantic regate. Jedna od njih je povodom 50 godina neovisnosti Barbadosa. Zlatko obavlja customs i immigrations, a mi sjedimo na brodu gladni, žedni i željni civilizacije. Zlatkov prvi dodir sa stanovništvom je na šalteru carine, gdje ga zaposlenik pita da mu ode u dutyfree kupiti litru vodke, pošto stranci imaju bolje cijene alkohola. Smijeh. U uvali do je mala

marina, u koju smo ušli balkanski „na mišiće“ naći sebi mjesto. Industrijski okoliš i puno hangara ne odaje baš dojam karipskog raja. Isprobali smo nekoliko vezova, no svako je ili privatno, ili se neki brod vraća na njega. Napokon smo našli neko trajnije, pa smo u slatkoj vodi oprali brod, sebe i doveli u red stvari malo. Iz te male marinice kreću snorkeling, diving i sightseeing ture po otoku, pa je stalno neka promenada brodova. Na stepenicama ispred gift shopa i prodavaonica tura podmornicom ima free wifi, pa se svi prištekavamou online svijet nakon, čini se, kao 15ak godina. Tu je uvijek taj osjećaj propuštanja tj missing out on things, kada misliš da se u to vrijeme kad te nije bilo ne znam što dogodilo i da su se stvari stvarno „promijenile“. Ali nakon par min shvatiš da ništa nisi propustio i da svijet ide svojim tokom. Sporim tokom. I da se svijet isto vrti kao i prije s tobom i bez tebe. I padne ti kamenčić sa srca. Koji je primio loše vijesti. Prijatelj iz Njemačke mu je na samrti. Odmah je bukirao kartu za Hamburg istu večer iako je imao let sutra za Tokyo. Baš mi ga je bilo žao kad se sa suzom u oku okrenuo oko sebe i rekao kako je tek došao u raj i da već mora ići. Momci su se išli prošetati do grada, a Jurko i ja smo s Kojijem prošetali do luke u immigration office da on dobije clearance za odlazak iz zemlje. Ljudi na Barbadosu su super prijateljski raspoloženi. Na ulazu u luku na velikoj rampi kroz koju ulaze turistički terenci puni bjelaca s cruisera zaustavlja nas policajac i upisuje podatke. Mi na engleskom pokušavamo objasniti što trebamo, a on odgovara na tom karipskom dijalektu kreolskog engleskog koji se čini tako poznat iz filmova ili od nekud. Tečan, brz i lijep za čuti, ali jako teško razumljiv. Prva asocijacija mi je pikey engleski koji Brad Pitt priča u filmu Snatch. Obavimo mi to i na povratku nas duplo veći policajac zaustavlja još iz daleka. Ja vadim putovnicu, koju nije ni sekunde pogledao, već ga samo zanima da vidi kakav fotoaparat imam. Gleda, proučava i veli da ga slijedimo do njegovog auta. Iz auta vadi ruksak sa svojom fotografskom opremom i ponosno pokazuje tijela i objektive. Poželio nam je sretan boravak i srdačno nas pozdravio. Prošetali smo do grada jedno 15min uz more. U Bridgetownu se jako vidi američki utjecaj. Svi lanci brze prehrane na svijetu su tu, svjetske banke, a ostatak izgleda dosta derutno.

barbados-1

barbados-2

Organizirali smo Kojiju taxi do aerodroma i pozdravili se snjim. Simpa taksist Webster nas je naučio osnove kreolskog. Pišanje od smijeha. Čovjek u životu nije vidio snijeg. Našli smo se s ostatkom ekipe ispred NovaScotia banke. Zašto tamo? Pa nema bolje reklame za banku od free wifija ispred. Zadržali smo se još dosta tu na stepenicama ispred ko klošari na još jednom zadnjem fiksu droge zvane Internet. Lokalni nam se smiju u facu. U gradu je Božićni ugođaj. Totalno neprimjereno. Vani je 30 stupnjeva, oni masovno kupuju Božićne poklone i sve je okićeno. Paralelni svemir. Druga planeta. Bauljamo malo po gradu, po duty free shopovima i ulicama. Sjeli smo pored ceste ispred pokretnog busa-birtije-pečenjare na pivu i hamburger. Kasnije smo obišli još par barova dok nas frend Englez nije poslao u neki beach bar na plaži. Tamo smo bosi u pijesku zaružili do fajrunta. S kim god smo od domaćih pričali nitko nije razumio taj njihov dijalekt. U šetnji doma smo još stali u jedno mjesto sa ultra glasnom karipskom muzikom gdje smo se još jednom uznojili od plesanja sa domaćom ekipom.

bozic-barbados

12.12.2016.

U 7am po lokalnom vremenu nam neki bezobrazni lik kuca po brodu i tjera nas da po treći put selimo brod, jer oni očekuju sudionike regate. Skoro smo ga prebili, ali smo ipak samo preselili brod. Dan smo proveli uzjoš malo razgledavanja grada, Interneta, šetnje i sjedenja po terasama. U luci smo sreli ogromnu kornjaču kko jede morsku travu sa konopa nekog broda.

kornjaca

Htjeli smo kupiti SIM karticu koja vrijedi po cijelim karibima, ali izgleda da to ne postoji. Iako smo zbog toga proveli par sati u nečemu što oni zovu shopping centar. Jedan od Božićnih hitova koji se non-stop vrte po gradu je: Grandmagot hit by a raindeer.

https://www.youtube.com/watch?v=MgIwLeASnkw

Malo morbidno, ali ok se uklapa u hektičnost grada i općenito činjenicu da je sezona potpuno kriva i obrnuta. Rossi je odlučio da je za njega ova pustolovina gotova, našao je jeftin let i sutra putuje kući. Prije polaska prema Grenadi smo se još odšetali do tvornice najpoznatijeg Barbadošljanskog Mount Gay ruma. Tamo smo obišli pogone i upoznali se sa tradicijom proizvodnje ruma od 1703.g i popili par jako finih rumova.

rum-1

rum-2

Dok smo se mi preselili natrag među cruisere da napravimo odjavu na carini, već je pao mrak. Tužan oproštaj sa Rossijem, ali samo privremeno!

bali-na-doku

Krenuli smo u noć prema Grenadi. Prognoza nam je super i imamo 150ak milja do tamo. Takvi izmoždeni od cijelog dana i dana prije smo jedva izdržali noćne smjene. Valove koje smo imali noćas nismo cijeli Atlantik imali. Par puta je sve sa polica izletilo na pod. Frižider je ostao falabogu zaključan.

13.12.2016.

Klasičan sunčani dan na Atlantiku. Vrhunsko jedrenje cijeli dan. Samo smo četvorica ostali. Malo je prazno po brodu. Već u rano popodne smo vidjeli visoku Grenadu u daljini. Najviši vrh Grenade ima više od 800m. Navodno je jedan od najljepših otoka kariba. Vidjet ćemo. Jurko mi priča kako se s Rossijem razgovarao o tome da su dva Dalmatinca išli preko oceana sa tri Zagrebačka skipera. I Rossi je „fotkao“, a Jurko je „pecao ribu“. Ponekad su se i „popiknuli“ po brodu. To doma ne smiju ni reć! Di je taj svijet otišao. Popodne kartamo jedan od zadnjih remija na brodu. Predvečer taman u sumrak uplovljavamo u St. George. Iza nas zalazak sunca, a ispred nas izlazak mjeseca. Bajka. Fali nam Rossi. On bi pao u nesvijest od ljepote.

grenada-zalazak-1

grenada-mjesec

Kad smo kutijicu vezali zadnji put u marinu među ostale slične katamarane, shvatio sam da je to to. Oprali smo je još jednom i ušminkali kao za svadbu. Vrhunski nas je služila i prevezla nas sigurno preko otprilike pola svijeta. Iako smo zapravo prešli preko 5000nm, što je oko 20% dužine ekvatora, osjećaj je kao da smo proputovali i promijenili više od nekoliko planeta i svjetova. Veličanstveno, a opet zastrašujuće.

Samo neki od ljudi kojima želim zahvaliti na „omoguchi mi“ ovo putovanje su moji dragi prijatelji Fosh i Dado koji su me pozvali da skupa dijelimo dobre i loše dane i noći na moru, Zlatko, vrhunski stručnjak, čovjek i prijatelj od kojeg sam masu toga naučio, „Vodan Yachting“ koji je organizirao cijelu operaciju,“ Dream Yacht“ Charter čija je kutijica, novim i starim doživotnim prijateljima, sestrama i braći Rossiju, Jurku, Robertu, Andrei, Ervinu, Borisu, Yuki, Kojiju i svima koji su nas pratili i podržavali.

Ovo gore zvuči jako dramatično i finalno, ali priča nije gotova. Biti će još etapa, samo da saznamo kuda i kako će nas vjetar odnijet. Vjerojatno na sjever Kariba. A od tamo, malo lijevo, ni dva centimetra na karti je Panama, Galapagos i cijeli novi svijet Pacifika i puteva Kontikija.

Karlo Pokrajčić

Hvala Dream Yacht charteru za brod jer bez njih nebi mogli ostvarit ovo putovanje i surf klubu “Tri strijele” na objavama i praćenju naše velike pustolovine. 🙂

FacebookTwitterGoogle+Share

You may also like...