Preko otprilike pola svijeta

Preko otprilike pola svijeta

Etapa: Dubrovnik – Messina
by Karlo Pokrajčić and the crew

20.10.2016.

U ponoć Boris i ja sjedamo u bus za Dubrovnik. Čini se kao da idemo do Samobora, a ne na put oko pola svijeta. Nismo ni približno svjesni u što se upuštamo i kuda zapravo idemo. Prepričavamo i dijelimo dogodovštine sa nekih prijašnjih putovanja dok zora sviće u Metkoviću. More nije baš prijateljski raspoloženo, ali kad ga gledaš iz busa nije te baš briga previše. Slinavi kišni dan je baš za spavanje, a nikako za pripremu prelaska preko oceana i 40ak dana dugu plovidbu. Na brodu nas dočekuju Dado koji se oporavlja od sinočnjeg pijanstva i Fosh koji je klasično nervozan na privremeno neupotrebljivog Dadu. Tu su jos i Andrea i Robert, Dadini prijatelji koji će s nama jedan dio puta.

slika-1

Upoznajemo se s brodom koji blago rečeno ima neka čudna tehnička rješenja, ali koji će nam takav biti dom sljedeći dugi period. U danu se izmjenjuju sunce i kišurina kao iz kabla. Borisova i moja kabina je mokra pa smišljamo gdje ćemo i kako spavati. Brod pušta i slini na sve strane. Za sada odozgora. Serviseri rješavaju sajlu kormila koju je trebalo zategnuti i jednu alkicu za prihvat škote na bumu i relativno smo spremni. Popodne se nalazimo s našim gosparom Sardijem koji nas sa svojom djevojkom vodi u shopping. Nisu ni svjesni koliko će im se isplatiti to što su u djetinjstvu igrali Tetris kad vide naša troja prepuna kolica koja uz nas petero moraju stati u Suzuki Vitaru.

slika-2

Stopljeni sa vrećicama na zadnjem sjedalu dolazimo nekako do broda. Večer provodimo uz Borisov domaći gemišt.

21.10.2016.

Ujutro opet neko sivo vrijeme. Fosh kupuje VHF antenu koje se ne bi posramila ni Abramovićeva jahta, a sve u nadi da ce na tabletu osposobiti AIS reciever. Šeta okolo i lovi signale. Napomena autora: U trenutku pisanja ovog teksta još uvijek nemamo AIS na brodu a dobrano smo zašli za petu talijanske čizme. Kupujemo neku ribičku opremu i zadnje supplies i krećemo oko podne. Od kiše je Rijeka Dubrovačka poprimila jednu finu proljevastu nijansu žute, pa se čini kao da isplovljavamo niz YangTze.

slika-3

Kao znak da trebamo biti ponizni i pametni, 5 min nakon starta otkrivamo da autopilot ne radi. A jučer je radio. I skoro da ćemo se vratiti ali u cockpitu se čudom stvorio neki gumb na kojem piše Autopilot i kojeg treba uključiti. Naravno da sve radi. Kratko pristajemo među cruisere u Gruž, radimo izlaz na carini i oko 14h krećemo. Čim smo izašli prema Koločepu, zašli za Grebene i uzeli kurs prema peti čizmice vidjelo se da će početak, kao što i treba biti, biti težak. Mareta od juga je ostavila vala koji nam je ulazio pod 30ak stupnjeva sa lijeve strane i naš mali Bali 40 je skakao kao ljuti bik u koridi. Vrlo brzo smo svi ušli u survivor mode, Robert je čak pripremio i srneći gulaš i svi smo se nabrijavali na ručak, ali volja je vrlo brzo splasnula. Dan i skoro cijela noć je prošla na rubu. Svi smo tražili najpovoljnije mjesto na brodu gdje se usidriti da vidiš horizont, a da ti ne bude previše zlo. Andrea je bila ko krpa bijela. Gvardije nismo odredili već smo stihijski spontano svi bili polubudni.

22.10.2016.

Vrijeme se smirilo, kiša je prestala i svanuo je sunčan dan. Nažalost bez vjetra, tako da već dva dana motoriramo. Sušimo madrace, jastuke i plahte. Klasična ciganska čerga. Ekipi se lagano razvija apetit, normalno se doručkuje i vraća se boja u obraze. Svi smo vani i upijamo sunce. S desne strane vidimo grad Brindisi i njegove prekrasne industrijske dimnjake. Vozimo uz petu Italije i prolazimo slavni Otranto. Cijeli dan eksperimentiramo sa razno raznim varalicama na udici. Na najčudniju ribicu koja više liči na moruzgvu se kači palamida od cca 2kg.

slika-4

Ruča se srneći gulaš, dok se palamida soli i priprema u pećnici s krumpirom za večeru. Ah taj kruh sa sedam kora. Brodska zabava je napraviti kuku za ribu od ostiju. Koje naravno pucaju. Gledanje Foša kako nervozno lovi signale. I naravno pecanje gdje su apetiti naglo otišli u nebo nakon inicijalnog ulova. Ali naravno da ništa više nismo ulovili iako smo upotrijebili i tajno oružje u vidu svjetleće varalice u sumrak i usporili brod na 5 čvorova. Bit će bolje. Vjetra još uvijek nema. Gledamo prognozu po kojoj bi nas nakon Messine mogao jaki mistral pogoditi, pa planiramo eventualno stajanje u Cagliariju. Večer provodimo na flybridgeu u romantici. Zvijezde padaju, a mi trijebimo koštice. Još uvijek smo 80ak milja od tih prstiju te čizme, a već zora rudi na kraju moje smjene.

slika-5

23.10.2016.

Lagana kišica i sramežljivo sunce pokušava probiti teške oblake. Ribe ništa, a neka neman nam je odgrizla malu varalicu na koju smo jučer ulovili palamidu. Robert i Dado improviziraju nešto slično što liči na karnevalsku ladyboy ribicu. Siva okolina nije nešto poticajna, ali polako se aktiviramo i Boris počinje raditi piletinu s tikvicama. Još smo cca 80nm od Messine i još plovimo pod tim dugim tabanom čizme. Mimoilazi nas neki čudan ruski tanker sa platformom na krmi.

Od AIS-a smo odustali. Fosh ima važnijeg posla. Dubi naglavce zaronjen među akumulatore. Do 15h smo izgubili još 3 varalice. A ni jedna riba. Popodne konačno razvedravanje. Po desnom boku nam nailazi nešto u moru. Izgleda kao čamac ili nešto manje. Ipak je neka sumnjiva plutača tj. Više njih. Odlučujemo stati i izvidjeti. Čudom se čudimo i obilazimo. Fosh gleda jel nas prati kakav speedboat i već se razvija priča o mafiji i drozi sa Sicilije ili mrtvacu. Na dnu grozda bova je zavezana palmina grana. Sve je dosta čudno i bježimo glavom bez obzira dalje.

slika-7

Popodne prolazi laganini na mirnom moru uz motor. Dadina želja za jedrenjem je velika, pa na neko vrijeme gasimo motore i uživamo u tišini vjetra i brzini nula. Nakon malo udisanja romantične tišine agregati opet bruje. Predvečer pretačemo gorivo iz kanistera u rezervoar u separeu na provi i gledamo zalazak sunca nad Kalabrijom.

slika-8

Palo je i prvo tuširanje. Nema boljeg nego se zaliti sa desetak kanti mora nakon tjelovježbe. Za večeru sam napravio kajganu a la hungaria i čaša crnjaka. Približavamo se Messini. Mogli bi vidjeti prijatelje koji sudjeluju na Rolex Middle Sea regati koja baš tu negdje prolazi sad. Ali pošto nemamo AIS ne znamo gdje su točno. Ulazimo u Messinski prolaz po mrklom mraku. Od svjetala grada i obale jako slabo vidimo okolne brodove. Svi se skupljamo na flybridgeu i osmatramo okolinu u tišini kao da smo na bojnom polju. Svatko želi pogledati kroz dalekozor. Vrijeme sporo prolazi i svi smo na iglama. Brodovi veličine malih kvartova prolaze oko nas, a mi ih prilično loše vidimo. Nadamo se da oni nas

vide. Oprezno sječemo separaciju i približavamo se marini Del Nettuno u Messini. Već je 2h ujutro. U marini se ipak ne zadržavamo već samo krcamo Lolića i odlazimo dalje u noć.

Karlo Pokrajčić

FacebookTwitterGoogle+Share

You may also like...