Preko otprilike pola svijeta 2. etapa

slika-delfini

Etapa 2: Messina – Palma de Mallorca

by Karlo Pokrajčić and the crew

24.10.2016.

Nakon što smo pokupili Lolića i proživjeli napete trenutke mimoilaženja sa plutajućim zgradama, svima nam jeproradio adrenalin i nikome se ne spava. Vjetar diže i usred Mesinskog tjesnaca i u pola 3 ujutro mi dižemo jedra i lagano jedrimo na sjever. Smijemo se i usudio bi se reći podcjenjivački odnosimo prema našem Baliju, našoj kutijici. Komentiramo kako je sve automatizirano i kako se kod preleta nikakvi konopi ne trebaju povlačiti već selftacking jib sve odradi sam. Kutijica, kako to uvijek biva, prima našu poruku i kada na izlazu iz tjesnaca vjetar pojača na 15ak čvorova juga dokazuje za što je sposobna i elegantno jedri iznad 8 čvorova bez ikakvog problema ili naznake napetosti ili nesigurnosti. Boris na kormilu je bez previše muke uživao u ugodnoj vožnji. Kad je vjetar počeo pojačavati na 18-20 čvorova pitali smo se kako će to podnijeti naša kutijica pošto je po papirima prvi krat predviđen već na 20čv. Nakon iscrpne analize zemljopisnog okruženja i stanja na moru metodom prst-palac odlučili smo ne kratiti i još smo koji sat uživali u jedrenju brzinom od 9-10čv na bočni vjetar. Naša kutijica ne da je položila ispit već je nadišla sva očekivanja. Nismo se ni okrenuli već je bilo 5:30 ujutro. Tada je Boris sa kormila uzdahnuo i rekao.. Momci, dosta mi je, idem spavati. U trenutku kada je uključio autopilot, kao da je uključio stroj za bonacu. Vjetar je pao sa 20 na 2 čvora u 30sek.Dado i ja ostali smo se gledati u čudu i zaključili da je možda bolje da odemo spavati.Probudili smo Fosha na smjenu, pojeli po komad sira i brzo prije zore otišli spavati.

Oko 8 je Fosh vezao brod za marinu u gradu Milazzo na sjeveroistoku Sicilije. Budim se u nekom bunilu nakon dva sata sna. Andrea, Robert, Boris i ja još kremeljavi krećemo u istraživanje Milazza. Klasični industrijski gradić čija arhitektura više podsjeća na arapski svijet ili Afriku nego na Siciliju.

slika-milazzo1

milazzo1 milazzo2

 

Nemamo vremena za posjet kuli iznad grada, ali za laganu šetnju i kavicu u skrivenoj ulici imamo.Tu mi je Boris rekao jednu zanimljivu stvar nad kojom se da zamisliti. Rekao je kako je očekivao da će mu nakon 3-4 dana na brodu faliti kopno i da izađe malo među ljude i na čvrsto. Unatoč tome, obojca se u glas složimo kako to uopće nije tako i da nam je naša kutijica postala pravi dom i kada se ode na kopno neki prirodni nagon te zove da se vratiš “kući” u marinu. Ostali javljaju da su krenuli iz nabavke prema brodu pa se i mi upućujemo prema marini. Punimo vodu, provjeravamo ulje u motorima i krećemo prema benzinskoj. Tamo ljubaznog prodavača nažicamo da nam nabavi još kanistera što rezultira sa klasičnom talijanskom prepirkom/svađom. Među riječima korištenim razaznajemo samo “prokleti Hrvati” i talijanske inačice imperativa “idi j… mater”. Robert se uskoro slavodobitno vraća sa 4 kanistera za gorivo koje je ljubazni gospon pobacao s gornje palube svoje ribarice. Usmjeravamo brodić na sjever i po lijepom sunčanom danu upućujemo se dalje. Ideja o kupanju se javlja po putu i odlučujemo napraviti detour do otoka Vulcano i Lipari. Nakon dva sata stižemo do vulkanskog otočja gdje se jasno dimi aktivni vulkan. Poučeni iskustvom posjete otoku Vulcano ranije ove godine, ne idemo mu blizu već se upućujemo na zapadnu obalu Liparija. Razlog

tome je jak i oštar smrad pokvarenih jaja koji se širi otokom zbog sumpornih isparavanja. Na sigurnoj ga udaljenosti ga obilazimo i sidrimo se pored slavnih stijena Faraglioni di Lipari koje okomito vire iz vode i vrlo su nalik našoj Jabuci.

stijena1 slika-plaza2 slika-plaza1

 

Kupanje i uživanje u prekrasnom pogledu nam je jako dobro došlo. Nakon sata uživanja na plaži dižemo sidro i krećemo u sumrak prema cca 280 nm dalekom Cagliariju.

slika-stijene2 zalazak1

 

U sumrak opet smanjujemo brzinu brodu kako bi nešto zagrizlo naše varalice, no ovaj puta ništa. Zaključak je da je more ovdje preduboko. Imat ćemo više sreće na oceanu. Yeah right! Vjetar nam je točno na 180 pa radimo malu školu oceanskog jedrenja sa preventerima na glavnom jedru i floku dok su u leptiru. Također isprobavamo rješenja kombinacije položaja jedara koja ćemo morati koristiti kod prelaska. Noć pada, a mi junačkih 4čv jedrimo sa možda 7čv vjetra po krmi. Brzina se malo po malo srozava pa oko 22 palimo motore pošto bi ovim tempom u Cagliari došli na Sisvete. Šihta od 22-24h se čini laka, no nakon napornog dana i noći svi su se razmilili po kabinama i meni ne preostaje ništa nego gledati zvijezde i neku oluju kako svijetli daleko na jugu. Oko pol 1 jedva budim Roberta da preuzme buljenje.

25.10.2016.

Budi me usporavanje motora i neka graja na palubi. Dan je prekrasan i sunčan. Spuštaju se jedra, došli smo na Usticu. Mali vulkanski otočić usred ničega na putu za Cagliari. Kaktusi, okomite crne stijene i spilje u njima dominiraju krajolikom. Pokoja kućica na osami. Otok je za vrijeme WW2 bio zatvor za protivnike nacističkog režima. Na JI obali je mala lučica koja samom visinom lukobrana daje naslutiti kako vrijeme ovdje nije uopće blago.Unutra ima mjesta za trajekt, par ribarica i malih čamaca. Čak ima i benzinsku postaju što je dobro znati za ovakve đite.

ustica1 ustica2 ustica3

 

Lagano radimo đir oko otočića i divimo se njegovoj ljepoti. Dižemo jedra i vraćamo se na kurs za Cagliari. Od juga po prognozi ni J. Samo ostatak marete i neko mrtvo more koje nam plovidbu čini dosta uzburkanom i nestabilnom. A bez vjetra da jedrimo. Opuštanje su prvo prekinuli delfini koji su 10ak minuta skakali i igrali se pred našom provom.

slika-delfini

Oko 16:30, taman kad smo svi lagano ležali po brodu i drijemali, iznenada se začuje zvuk blinkera i flaks netko ili nešto počinje jako vuči. Svi skačemo po brodu, daj kuku, uspori brod, vuci flaks! Polako, pobjeći će! Ne tako! Šija! Kako se to nešto približava brodu, napetost raste. Nešto prilično veliko se dolje presijava i pokušava svim silama pobjeći. Svi smo nagnuti na bandu, Andrea vrišti. Kad smo napokon uspjeli uvući taj poprilični komad ribe na brod, svi smo se bacili na nju koliko se trzala. Tuna je.Ogromna je. Svi gledamo u čudu. Jedni druge. Pa nju. Nismo se tome nadali. Andrea još vrišti. To nam je svima najveći ulov, sa svihprelazaka oceana i svihplovidbi. Moral se naglo diže i svi nešto rade, spremaju, bruse se na tuna steakove. Slikamo se s njom, važemo je bez vage, teoretiziramo.

slika-riba-boris slika-riba-svi

 

Čim smo je rastrančirali i napravili steakove, sve staje. Gase se motori, brod se postavlja u položaj zavlačenja te se pale plamenici na štednjaku. Sjecka se češnjak i tek sada počinje teoretiziranje o pečenju i načinima pripreme. Na 50nm od nas nema nigdje nikoga, mi plutamo i gledamo u tavu kao da nismo jeli par tjedana na našem otoku. Smazali smo jednu trećinu tuneza obrok, a ostalo spremili u freezer. Dosta ribarenja za sada. Dokazali smo si da ona palamida nije bila početnička sreća.

slika-riba-oko

Imala je ovakvo oko.

slika-riba-steak

Smjenicu sam si fino odjedrio po 15ak čvorova mezzonave u tišini, a nigdje na vidiku nikoga. Niti broda niti kopna.Uživancija kao malo koja druga.

26.10.2016.

Izvlačim se iz kabine oko 10h. 60ak milja smo pred Cagliarijem. Na palubi Dado u neoprenu s maskom. Uhvatili smo za desnu propelu neki plavi konop. Zaustavljamo brod i namještamo jedra u zavlačenje. Kačimo Dadu za harness i bacamo u otvoreno more.

slika-dado

Na sreću motor nije radio dok je konop naišao, pa je samo zapeo za desni list kormila i Dado to rješava u sekundi. Vrijeme je neko oblačno i sivo. Jugo je stalo i vožnja je mirnija. Na laptop prebacujemo fotke i pišamo od smijeha snimci jučerašnjeg Foshevog energičnog razgovora sa call centrom poznatoghrvatskog teleoperatera (Vipnet). Za vrijeme dok ovo pišem još nemam dozvolu za objavu gore spomenutog videa. Danas se za ručak radi junetina koja je na rubu regularnosti. Boris je skuhao vrhunski saft i njoke. Jučerašnja tuna nam je pokvarila planove prehrane. Ali nije nam žao.

Sivi dan polako prolazi i oko 17h ugledali smo kopno Sardinije. Dva gorda svjetionika i deseci otoka našu plovidbu brzo pretvaraju iz offshore u inshore i sada se najednom opet pazi na dubinu mora, okolne otoke i blizinu istih. Kao blizu smo tom Cagliariju, a zapravo ima jos puno jahanja. Oko 8 se približavamo svjetlima grada i spuštamo jedra. Neki tvrde da su u tim trenucima s lijeve strane broda vidjeli kita. Ostali smo još par minuta zuriti u mrak, ali ništa se značajno nije dogodilo. Neka to ostane diskrecija vidioca. Ipak se nekako osjeća želja za kopnom i ljudima i gradom i akcijom. Otvaraju se boce vina, cirka se lagano i približava gradu. Zovemo na stanicu Marinu del sole. Talijani spavaju. Nigdje nikoga. Fosh upozorava da je to prava Alan Ford marina i da je to za očekivati. Vrijeme je tiho i bonaca je. Vežemo se na kraj pontona pored nekih poljskih djedica koji nam ljubazno pomažu.Par brodova do nas su dva More 55, pa ih malo škicamo, ali nismo uspjeli saznati tko su i kuda su se uputili. Svi se užurbano spremaju, peru, uređuju, a istovremeno i piju. Kao da nam dolaze neki diplomatski gosti, a ne kao da idemo na pivu u lučki grad. Neki članovi posade su primili vrlo sretne vijesti, pa imamo jošrazloga za slavlje. O tome drugi puta.Oko ponoći krećemo prema gradu i zapinjemo na prvoj mogućoj prepreci. Na “recepciji” marine, koja je zapravo ruševni šator u kojem djedica tipa Gandalf poslužuje cugu, a stari šepavi psi leže po podu nazdravljamo za sretno stizanje na kopno i za Cagliari i za sretne vijesti.

slika-marina-recepcija

Taxi nas kasnije voziu centar grada. Mi smo očekivali da će nas tamo dočekati u najmanju ruku Zrče. Ali nekako smo nakon šetnje po centru ipak uspjeli naići na neki hipsterski cool bar(jedini koji je radio) da popijemo cugu, dvije. Oko 2 su nas pomeli iz birtije i rekli nam da kasnije nigdje nema ničega srijedom navečer u Cagliariju. Našli smo neki pub, pizzeriju, bar gdje smo pojeli po pizzu, nazdravili veseli još par puta i polako kući.

slika-pizzerija

27.10.2016.

Lagani mamurluk i suha usta ujutro. Dan je lijep i puše dosta. Uz kavicu u maloj talijanskoj caffeteriji gledamo prognozu. Neke su najave za 30čv mistrala između Sardinije i Palme, dok neke druge prognoze kažu da će biti mirno. A nama se ljulja u glavama lagano. Bit će veselo. Marina je prepuna oldschool jedrilica i brodica, trimarana i brodova-kuća na kojima se vidi da su tukli mora i mora. Cijela marina je škripava i u poluraspadu kao i većina brodova u njoj, ali toliko duše nema niti jedna marina u kojoj sam do sada bio.

slika-marina

Uživam u šetanju i proučavanju tih plutajućihspomenika punih priča. Svi su jako ljubazni u ovom gradu. Od osoblja marine, ljudi u dućanu, a posebno striček u Nautic Shopu. On nam je održao malu školu big game fishinga i umjesto da nam takvim neiskusnima uvali sve što ima u shopu, kad je čuo kuda idemo i kako lovimo, napravio za 15 EUR varalicu lignjicu po mjeri. Naučio nas je i

upotrebljavati neke stvari koje imamo na brodu, a ne znamo čemu služe, poput nekih omčica za lov Iglica. Vrlo brzo ćemo saznati koliko je striček u pravu. More se pjeni i vjetar diže preko 20čv. Zadnje pripreme, sitni popravci i nabavke se obavljaju i planiramo krenuti oko 16h. Ipak se stišalo malo kad smo mi isplovljavali. Stajemo još na benzinsku koja je također derutna, masna i stara, a ispred sebe ima do pola potopljeni brod.

slika-benzinska

Udaljavamo se od Cagliarija i zaključujemo da se tu treba vratiti i da su talijanski boduli super. Dolazi večer, a mi jedrimo prema ćošku Sardinije. Spremamo se da nas mistral udari sa sjevera kad zavrnemo iza nje. Prolazimo nekoliko tankera i desetke bova, oznaka i plutača. Zalazak sunca na Sardiniji je fantastičan i nikakve rafinerije ni tankeri ga ne mogu pokvariti.

slika-zalazak2

Fosh je napokon uspio na svom Grunfovskom AISu dobiti brod i sreći nema kraja. Pale se rakete, vade pršuti, skače u more. Skoro. Sada slijedi trka po brodu, moramo antenu negdje montirati, provesti kablove od antene do tableta, tisuće kombinacija. Kad njega adrenalin pogodi onda je tulum. Vjetar pada pa motoriramo lagano na jugozapad. Odmrzava se druga tura ulova i ovaj put Dado i Lolić je pripremaju na kockice u tavi. Robert je napravio umak od češnjaka i maslinovog ulja, ali sa toliko soli da sam žedan čim ga pogledam.Fosh vadi vino i noć može početi. Smjene su preskočile jedan dan pošto smo sinoć bili u marini, pa je Boris oštećen za jedan dan “godišnjeg” (pod čim se smatraju dani kada imaš prvu smjenu od 20-22h ili zadnju od 06-08h) ali kolektiv radničkog vijeća je složan u tome da mu se to vrati u vidu slobodnog dana.

28.10.2016.

Noć je bila teška, more se diglo kad smo izašli na otvoreno. Više puta me bude udarci valova i škripa i cika stakloplastike. Sanjam kratove na jedru i uvijanje trupova katamarana. U 4 me Dado budi na smjenu. Valovi su do 2m i vjetar 13-16čv ravno po desnom boku. Mi jedrimo konstantnih 8+ čvorova ali nas jako valjaju bočni valovi i brodić cijelo vrijeme nervozno poskakuje i proizvodi barem 60različitih zvukova, od škripe, tupih udaraca, tutnjave do fijuka sartija i jedara na vjetru. Mrkli je mrak i horizont se ne vidi. Takvom neispavanom mi je cijelih dva sata gvardije želudac u grlu i glava u balunu. Survival mode on. Falabogu vjetar se stabilizirao na 15ak čv i nema potrebe za kraćenjem jedara. Robert se probudio sam 10min ranije i spasio me. Nešto kao spavam na preskokce, pa se budim od udaraca i poskakivanja broda. Cijelo vrijeme jedrimo sa odličnim prosjekom preko 8čv. Oko 10h dizanje iz kreveta. Dan je prekrasan, ali valovi su neumorni. Svi se kreću po brodu kao da su mrtvi pijani. Skoro četveronoške. Robert je za doručak napravio nešto što on zove Sri-lankan breakfast. Zobene pahuljice kuhane sa jabukom i bananom. Cijeli dan se izležavamo po raznim površinama na brodu kako bi što manje morali hodati i riskirati ozljede od letenja po cockpitu. Svako malo se nađe nešto što nije dobro učvršćeno i što poleti zrakom s jedne strane broda na drugi. Ručka nema, osim malo narezaka.Svi nešto grickaju sa strane. Popodne optimistično kuhamo juhu. Što je najbolje nismo puno nereda napravili. A juha pašeee.Opet nas na par minuta obilaze 2-3 dupina i par vrabaca. Spremamo se prije mraka skratiti ipak jedra i pošto vjetar skreće u orcu

promijeniti rutu malo prema Africi. Ipak ništa od toga, vjetar je stabilan ispod 20 čv i iznad 70 stupnjeva po desnom boku tako da nastavljamo sve po starom. Još smo 150ak milja pred Palmom. Prekrasan zalazak sunca baš negdje tamo daleko u smjeru gdje smo se mi uputili. Svi smo se skupili na flybridgeu zabundani i gledamo u to malo dana što je ostalo.

slika-zalazak3

Boris u kabini na laptopu gleda neki rumunjski film. Ja slušam jednim uhom i tonem u san uz topot konjskih kopita i zvuk cigana kako se svađaju. San je opet često isprekidan tupim udarcima valova u trup broda i škipom plastike.

29.10.2016.

Budim se oko 8. Vani je svjetlo. Trebao sam u 6 na smjenu. Dolazim brzo u salon, a kad tamo Dado sa smješkomčita knjigu i veli kako je on previše uživao i da nije bilo potrebe da me budi. Pravi moreplovac, a prijatelj. Ujutro malo slikamo zoru koja se probija kroz oblake koje smo ostavili iza sebe.

slika-zora

Izgleda oblačno, ali ipak će biti lijep dan. Na 25nm smo od Palme, ali je još ne vidimo. Svi smo lagano crvenih očiju od nespavanja i ljuljanja i vjetra. More se malo smiruje kako dolazimo bliže obali. Ali samo malo. Još uvijek jedrimo iznad 6čv na mistral sa sjevera. Oko 10h vjetar skroz pada i palimo motore. Na horizontu nam se pojavljuje prvo kopno nakon dugo vremena. Planduje se gdje ćemo pristat na Palmi, koliko ćemo ostati i sl. Moral sa visokog naglo skače na vrlo visoki kad shvatimo da je danas subota. A mi na Palma de Mallorci. A nakon 3 dana samo mora. A joj.

Karlo Pokrajčić

FacebookTwitterGoogle+Share