Surf putovanje Australija 2008

Da sad ne duljim, ovaj put sam došao u Australiju krajem Studenog. Karta mi je bila rezervirana na 2 mjeseca i to sam namjeravao jako dobro iskoristiti. Naravno prvo je trebalo nešto zaradit. Radi toga sam prva 2 tjedna radio ko konj. Tukao sam bauštelu i stavljao parkete po kućama. Tamo kad ideš radit, onda se ubiješ od posla, stvarno se radi, a rade apsolutno svi. Ali te plate BRUTALNO!!! Nema izležavanja po kafićima i sličnih stvari jer je tamo stvarno sramota ne radit. Ljudi te stvarno čudno gledaju. Ima posla koliko želiš, nađeš ga doslovno u jedan dan ako malo zapneš. Cijene su iste kao i kod nas, gorivo je jeftinije, roba je bagatela, hrana je bagatela, surf daske su bagatela… RAJ! Valova ima uvijek. Inače Australija ima više od 6000 km obale za surfanje tako da tamo ako želiš bit sam, bit ćeš sam!

Victoria Australija slika

Victoria Australija

Uglavnom taj prvi period sam radio i surfao oko Adelaida, najčešće na reefovima u Seafordu koji je ove godine radio strašno više manje svaki dan i nešto u Victor Harbouru (malo južnije). Par dana smo uspjeli pobjeći na Yorke Penninsula; moje najdraže mjesto na svijetu za surfanje! Yorke je magično mjesto, jedno 300 km od Adelaida, nacionalni park i ubojiti valovi. Pogodio sam super dan u Pondalawie Bayu, bio sam sam sa 10 dupina. Oni se inače vrte oko reefa i hvataju val, na njemu se voze i skaču gore dolje. Bilo je čarobno. Za Novu Godinu također smo išli na Yorke gdje dosta ljudi ide kampirat za doček. Bili smo tamo 4 definitivno najluđa dana u životu. To što sam tad vidio tamo bilo je prebolesno. Do nekih spotova se treba vozit 20 km kroz pustinju po makadamu, najbliža bolnica ti je oko 100 km od spota tako da ako se ozlijediš ili nešto slično nije baš ugodno. Ima također dosta opasnih zmija (Brown Snake) koje te sigurno ubiju ako ne dobiješ tretman na vrijeme. I nakon toga imaš valove i to kakve…Taj put je došao ogroman swell, ali stvarno mislim OGROMAN!!! Definitivno najveći što sam ikad u životu vidio. Gledao sam tow in, gledao sam perfektne barrele na super plitkim reefovima i naravno vozio najbolje valove u životu. Najbolji dan sam imao na Lizardsima, odličnom valu koji ima i powera i dužine da zadovolji svakog surfera. Najbolesniji dan sam imao definitivno na spotu po imenu Salmon Holes. Val se brejka na nekakvom semi pointu, a reef je plitak da to u životu nisam vidio. Voziš se i moraš obilazit kamenja koja ti izviru putem. Sve to zvuci malo stravično, ali barrel koji taj val radi je tako perfektan da mu nitko normalan ne može odoljeti. Brz, brutalan power i reef koji ne oprašta! Ja se tamo baš i nisam navozio jer nisam nikad bio na nečem sličnom prije. Još se moraš gurat s lokalcima, a  mislim da oni znaju taj val odvozit i unazad. Odmah iza je Daily Heads, ogroman val koji kad se brejka doslovno zatrese cliff ispod kojeg se nalaziš. Gledali smo s cliffa, dolje su bila četvorica koji su u tu mrcinu plivali i vozili su ga strašno, strašno dobro! Nakon 4 dana napustili smo Yorke i vratili se doma u Adelaide.

Road trip po Australiji počinje

 

Uzeli smo dan odmora i onda smo krenuli na road trip po državi. Odlučili smo ići skroz do Noose koja je u Queenslandu, jedna od zadnjih surf lokacija na sjeveroistoku zemlje prije Great Barrier Reefa koji zatvara swell dalje prema sjeveru. Otprilike 3000 km u jednom smjeru. Naša prva stanica bila je Great Ocean Road, spektakularni dio države gdje se nalazi 9 Apostola ( cliffovi u moru ) koji su najpoznatija australska prirodna ljepota i nacionalni park. To smo malo vidjeli, uslikali i krenuli dalje. Vozili smo se, cesta je skrenula iza nekog brežuljka i iduća stvar što sam vidio bio je predivan point sa dosta surfera u moru. To je bio Lorne, jedno od najljepših mjesta što sam u životu vidio. Normalno nisam puno čekao da uđem u more. Od silne žurbe i strke sam se zaletio i skočio ravno u more na dasci, ali na moju nesreću ispod je bilo kamenje na koje sam lendao ravno s plaže i izbio perajicu iz daske. Pošto nisam imao rezervnu, morao sam voziti boggie board što također nije bilo loše. Imao sam neke stvarno čiste lijepe vožnje.

Poviše samog mjesta su predivne kišne šume sa fascinantnim slapovima koje smo obišli i ostali zapanjeni. Iduća stanica je bila popularni Bells Beach. Kad sam došao tamo nije bilo dobro pa smo otišli do mjesta na kavu i kupit peraju. Kad smo se vratili s kave bilo je 20 surfera u moru i izgledalo je super. Stvarno čuda radi ta plima i oseka. Utrčao sam unutra i imao par super vožnji. Bells je ogromna ploča koja ide daleko u more i ima neke od najsavršenijih valova na svijetu. Odmah do Bellsa je mjesto Torquay koje me nije posebno inspiriralo. Jedina vrhunska stvar što se tiče tog mjesta je to što je to centar surf industrije. Svi živi brandovi svijeta imaju tamo dućane i tvornice i sve što ti treba od robe, opreme, što se surfa tiče, ima tako smiješnu cijenu da izgleda nemoguće. Napustili smo Torquay i otišli u Melbourne na vikend. Taj grad je fascinantan, doslovno nikad ne spava. Možeš izaći bilo koji dan, svi žive na ulici, po kafićima, restoranima, pubovima… Predobro! Nakon Melbourna otišli smo u Sydney u kojem smo bili 4 dana. Pogodili smo totalno, 3 dana vrhunskog surfa! Jedan dan na Manlyu i dva dana na Collaroyu je bilo savršenstvo. Glassy i offshore valovi u kombinaciji sa super formiranim bankovima davali su predobre vožnje. Super barreli koje sam pokušavao pogoditi, ali nisam još bio dovoljno dobar za to, pa dobio par mrcina direktno na glavu koji su me j… potopili! Nakon toga krenuli smo dalje na sjever…

Prva postaja bila je Newcastle, a kad smo došli na plažu…Ponovno ista priča, super lijevi val, neka 2 i pol, 3 metra! E tu sam se stvarno vozio jako, jako dobro. Već sam bio u formi i imao sam i snage i znanja. U toj Australiji nikad ne staje, ocean nikad ne miruje. Ja mislim da nisam niti jedan dan vidio da je bilo skroz flat. Tako smo putem na sjever došli i do Coffs Harboura, koji je početak tropskog dijela Australije. Ponovo je bilo savršeno, ovaj put desni val i ja sam! Sljedeća stanica bio je Byron Bay. E to mjesto je magično. Hippie gradić u bajnoj suptropskoj vegetaciji sa pre, pre, pre dobrim valovima!!! Ušao sam u more, a doslovno svaki val je radio savršene barrele. Najluđe je to što u sred mjesta ima olupina nekog starog broda koji se nasukao i prevrnuo ko zna kad. Na taj način napravio je perfektan reef na kojem se dosta ljudi vozi. Jedino je što su ripovi i struje nemogući, kad te uhvati unutra, dok se vratiš iza, odnese te bar 100 metara. Ali taj val…Napokon mi je bio došao i taj trenutak. Sjedio sam na rubu i došlo je malo veće brdo. Stisnu sam zube, zapedlao sam koliko god snage sam imao i pun gas dolje u barrel! Odjednom sam samo vidio i osjetio kako mi val ide preko cijelog tijela, a ja unutra i sve što vidim je mala rupa koju ganjam i pokušavam izaći. Kakav osjećaj!!! Unutra kao da je vrijeme stalo, tišina, mir i brutalan val koji te pojede, a da to ni ne znaš. To se upravo i dogodilo. Samo mi je doslovno poteglo dasku ispod nogu i osjetio sam kako mi leti preko glave, a sa mnom radi nekakav salto! Tresnulo me u plićinu pun puncat gas tako da ne možeš apsolutno ništa napravit. Ali nije me bilo briga…Kad sam izronio vrištao sam od sreće. Adrenalin me je tukao u glavu ko nikad u životu.

Napustili smo Byron i otišli u Surfers Paradise i famozni Gold Coast. Tamo smo bili 7 dana i bilo je predobro. Možeš se vozit bilo gdje, Burleigh, Currumbin, Kirra, Snapper, Duranbah i cijeli Superbanks, na kojem se možeš vozit 2 kilometra i onda pješice nazad. Sve spotovi svjetske klase. U to vrijeme je baš sezona. Samo dolaze, swell za swellom radi tropskih oluja i tajfuna koji ih u tom dijelu godine donose. Ne znam koji me spot najviše oduševio jer su svi čudesni. Jedino što zna predstavljat probleme je gužva u moru. Ali ja doduše nisam imao problema s gužvom jer stvarno ima toliko mjesta da nađeš sebi uvijek dio vala za vozit se. Jedini problem bio je Burleigh radi lokalaca kojih, kad je dobro, ima 20 i ne znaš koji je bolji od kojega. Moraš skupljat njihove otpatke i onda je ok. Također nije bilo problema sa gužvom jer je svaki dan bilo prilično veliko, a to onda ostavlja bar 70-80% ljudi na plažama. Dosta sam se vozio na Currumbinu jer mi je nekako bio simpatičan i naravno na Superbanksu. Probao sam surfat i Kirru, ali ona je predivlja, brza i moraš stvarno bit vrhunski surfer da bi je mogao vozit kad radi kako treba. Uglavnom sam od Kirre dobio jako puno batina i bolnih padova. Kirra je inače po većini surfera najbolji val u Australiji i najbolji beach break na svijetu.

I za kraj smo ostavili Noosu… I opet – perfektno!!! Noosa je mjesto koje se ne zaboravlja, locirana je ispod Noosa nacionalnog parka. Ima 5 savršenih pointova, svi na desni i svi u nacionalnom parku. Gdje ćes ljepše. Vrhunac mi je definitivno bio Ti-Tree Bay. Lajna za lajnom se samo slijevaju u predivnu uvalu Nacionalnog parka punog zelenila, more je toplo, surfaš samo u kupaćima, a na valu možeš napravit 15-tak bottom turnova. Ă„Ĺ’udo. U ta 4 dana sam imao vožnji koje su u meni zapalile životnu vatru za surfanjem. Nakon Nosse vratili smo se u Adelaide gdje smo ostali još 3 dana i ja sam lagano morao krenut prema kući. Došao je dan rastanka od Australije i vrijeme za povratak u Zagreb. Šteta, ali mora se… Nadam se ne zadugo!

Denis Podrug

 

FacebookTwitterGoogle+Share

You may also like...