Surf putovanje Australija 2007

Klokan u Australiji slika

Avion kreće iz Zagreba za London… Moje prvo prekooceansko putovanje na kraj svijeta je započelo… London, Heathrow mi je priuštio puno čekanja i lutanja jer je let kasnio skoro 12 sati zbog kvara na navigaciji aviona. Tamo sam proveo vrijeme u multireligijskoj sobi čitajući sve i svašta, od Židova do Hare Krishni..

Poslije toga ravno u Pub na Guinessa da me malo izravna… Ukrcavanje za Hong Kong, napokon! Do Hong Konga još pola dana leta preko sjevernoeuropskih zemalja, Rusije, Urala, Himalaje i Kine… Zanimljiv pogled…U Hong Kongu sam buljio u jeftinu elektroniku i ljepši spol, otišao na tajlandsku večeru, razgovarao s Amerikancem koji još uvijek misli da je kod nas rat i da smo svi muslimani.. Tako smo pojeli večeru, otišli do aviona, svatko svojim putem, on za neki Shangajanghanlan City, a ja za Adelaide… Na ukrcavanju sam sreo starijeg čovjeka koji se baš vraćao iz Indije sa body board tripa, razgovarao s njim o tome kako je vozio 5 metarske valove 20 godina ranije u Australiji… Carina u Australiji, odmah su me izbacili iz vrste i pregledali od glave do pete, svaki džep i svaki list papira iz skripti za faks, pod sumnjom da donosim nešto ilegalno u zemlju valova, klokana i koala.

Klokan u Australiji slika
Klokan u Australiji se rukuje sa Kutenom

Trstika je u to vrijeme još bio u Hrvatskoj, njegov let je bio zakazan tek za dva tjedna, tako da sam u to vrijeme izlazio van, kupao se na plaži, gledao televiziju i svirao gitaru. Prava akcija tek počinje sa njegovim dolaskom. Dva tjedna kasnije, Kate, Katina mama i ja čekamo Trstiku na aerodromu. Ja sam već za to vrijeme nešto pocrnio i koliko toliko se ufurao u australski život Naravno svaki dan se gledala swellnet prognoza i čekalo prave uvjete… Nije baš puno trebalo čekati, uvijek ima nešto vala, i uvijek se može sjest u auto i otići u divljinu, gdje se može vidjeti puno više od valova, kao što su klokani i ostala čudnovata stvorenja… Prvi je došao na red Pondalowie Bay i sva njegova ludost i ljepota… Innes National Park je smješten jugozapadno od Adelaida na poluotoku Yorkes… Swell dolazi skroz od Antarktika, gonjen ogromnim olujama u tom predjelu, da bi došao masivan i velik, uz lagani offshore, na obale južne Australije…

Val se lomi u Australiji slika
Val se lomi u Australiji

Naša pustolovina je počela sa Katom (Trstikina djevojka) i Stevenom… Oni imaju već jedan surf trip iza svojih nogu i vode nas na najljepše mjesto na svijetu, u totalnu puštoš Yorkea sa Commodoreom i jednim šatorom, uz obveznu opremu koja dolazi s eskyjem… Prije surf tripa smo kupili knjigu – vodič: «The Surfer’s Travel Guide» za Australiju, koja nas je pratila dva mjeseca i evo sad leži na podu moje sobe, prašnjava i čeka kad ću ju opet otvoriti. Spavali smo u kampu na Pondiju, klokani su okruživali šator u potrazi za hranom i lagano se pripitomili… Na kraju su nam jeli iz ruke i zadovoljno se rukovali sa svima. Na Pondiju smo probali bodyboard i nije mi se baš svidio jer sam se osjećao kao hrana za morske pse. Vozili smo male valiće i Steven nam je pokazivao kako se uopće hvata taj famozni val. Prošlo je neko vrijeme i odvezli smo se do Ethel’s Wrecka, došli smo do dugih stepenica koje vode niz klif do brodoloma i prvo što nam je rekla nekolicina surfera koji su se vraćali sa surfa je bilo: «Try not to die out there»… Bilo je jako zabavno i revitalizirajuće iskustvo bez kojeg ne bismo stvarno razumjeli što je pravi surf… Kate je slikala, Steven vozio barrele, a ja i Trstika smo pokušavali uloviti val od 4 metra sirove snage. Opis tog vala na wannasurf.com je da ima dovoljno powera da pokreće električnu energiju jednog srednjeg grada tjedan dana.

Kraj sage o Ethel’s Wrecku je kad sam zapedlao prerano, val mi je pao na leđa, izbio mi sav zrak iz pluća, zabio me na dno, valjao 15-20 sekundi bez zraka, istrgao neopren sa tijela koji mi je visio na zglobu lijeve ruke… Napokon zrak, napokon mogu stajati, mislio sam da je to kraj za mene… Izašao sam iz vode sa užasnom drhtavicom i vrtoglavicom, pao na plažu i ostao ležati desetak minuta u šoku…

Surfanje u Sidneyu na Novu godinu

 

Plaza zatvorena Sidney slika
Plaža zatvorena Sidney

Za Novu godinu smo krenuli na road surf super cool trip autom za Sidney, spavali na Manelyu u Stevenovoj kući, svaki dan smo surfali na Northern Beaches, gdje najpoznatiji surfer svih vremena Kelly Slater ima kuću… Northern Beaches – klif, plaža, klif, plaža, klif, plaža i tako sve do Queenslanda… Kilometri i kilometri prekrasnog scenarija punog klifova i plaža, palmi, zelenja, tropike, papiga, otrovnih životinjica i surfera. Svako jutro je padala kiša, što je normalno za taj dio godine, a poslijepodne dolazi sunce. Jedna od plažica je i Freshwater na kojem je prvi put predstavljeno surfanje na obalama Australije 1915. godine… Naime, čovjek po imenu Duke Kahanamoku donio je prvu surf dasku na Freshwater sa Havaja. To je bila daska od čistog drveta i još je imaju u surf muzeju na plaži.

 

Surfanje u Sidneyu
Surfanje u Sidneyu

Na Northern Beaches smo prvi put počeli pedlati valove i išlo je predobro… Trstika i ja smo naučili jako puno u ta dva tjedna neprestanog surfanja. Valovi su svaki dan bili oko 2ft, s iznimkom na jedan dan kad je bilo svjetsko juniorsko prvenstvo kad se swell polako počeo dizati… Par dana kasnije je bio 6- 8 ft… To vam je inače ogromno, zamislite da gledate 5+ metarski stup vode koji ide prema vama i lomi sve pred sobom. Uglavnom, vratit ćemo se na natjecanje na Narabeeanu… Juniori voze predobro, cure voze predobro, svi su zvijezde Sponzor je bio Billabong i MTV uz ukupni nagradni fond od 320000 dolara!!??? Scena je ogromna, gledatelji nabrijani, tamo je surf doslovno kao kod nas nogomet. Na žitaricama za djecu imate slike likova koji igraju kriket i likova koji surfaju, i to vam mala dječica skupljaju…

Otišli smo par puta van u Sidney i svaki put je bilo predobro. Zadnji dan, prije povratka u Adelaide, smo gledali utakmicu kriketa i razdvojili se pošto sam se zapričao sa nekim Australkama koje sam uvjeravao da su Hrvatice… Otišao sam negdje, izgubio Katu i Trstiku, izgubio adresu stanovanja. Idući dan sam se vratio, jedva sam našao kuću taman prije polaska u Južnu Australiju. Sorry ljudi, zadržao sam se!! Skoro su otišli bez mene. Put za Adelaide je bio jaako dug i pred kraj su se počeli gazit zečevi, klokani, i pregazili bi par nadrogiranih luđaka sa nekog private ilegalnog partija da je trebalo… Policija nas je zaustavljala više puta baš zbog tog partija jer su mislili, ne znam kojim čudom, da smo i mi od tamo, a surf oprema na krovu im ništa ne govori?? Milicajci…

Surfanje u Australiji Seaford slika
Surfanje u Australiji, Seaford

U Adelaidu smo surfali skoro svaki dan, sjeli bi u auto i otišli do plaže koja bi nam pasala taj trenutak. Bilo je jako puno istraživanja i vožnje autom, ali zato nas je sav taj trud nagradio sa prekrasnim clean valovima, laganim offshoreom i rideovima vala koji su trajali… Nikad neću zaboraviti sliku sunca koje je tek zacrvenilo nebo i ocean, lomljenje vala daleko na prvom reefu sa lijeve strane, po kojem bi znali da nam dolazi nešto, par dupina koji se veselo igraju u blizini i šuškavi zvuk perfektnih 3ft valova koji su dolazili u linijama i svi su savršenstvo snova. Trstika je otišao, ja sam ostao još kojih 10 dana, imao sam još jedan dan surfanja na onom istom čarobnom mjestu iz prijašnjeg odlomka i došlo je vrijeme i za mene… Lansirali su me nazad u Zagreb, pustinju, dom, zimu. Knjiga, koja leži na podu moje sobe, prašnjava i ustajala, je tog trenutka bila zatvorena i ušli smo u kolotečinu Zagreba. Bez obzira na sve, nešto nas još uvijek vuče i stvara sjetu, tugu, sreću, kombinaciju osjećaja koje može osjetiti samo onaj koji je surfao u životu. Znam, znam da će opet doći taj dan kad ćemo te gledati, TIHI OCEANU!

Pozdrav Katinoj obitelji!!!

Marko Kuten

FacebookTwitterGoogle+Share